Bez traga

U pakao i nazad iliti uspon na Mont Ventoux

To je definitivno bilo jedno od jutra koja ću pamtiti. Uspon na Mont Ventoux je ujedno i osvajanje jednog od najpoznatijih brdskih ciljeva i najtežih brdskih uspona (dakako, pričamo o cestovnom biciklizmu). U relativnoj sam dobroj kondi, čak sam se i dovoljno odmorio gledajući da nisam bio na bikeu par dana pa su bar noge bile friške. Iz Avignona sam dosta rano oko 7 sati krenuo podno Mont Ventoux do mjesta Bedoin.

Imao sam laganu tremu na parkingu dok sam spremao moj Peugeot, pogled mi je padao hoćeš-nećeš na tu grdosiju od planine, na tog kako oni kažu “Giant de Provance”, kako leži pospan, zamotan u maglu dok ga budi sunce na savršenom plavom nebu i čeka da ga probudim. Od tamo Iz Bedion ide cesta na Mont Ventoux i to najteži uspon, od ukupno tri prilazne ceste.

Krenuo sam s nekih 300 m/nm tako da sam znao da me čeka čistih 1600 metara, početak je relativno lagan – za usporedbu kao sljemenska cesta ali nakon toga znao sam da stvari neće ići na bolje. Početak uspona ide kroz gustu crnogorično-hrastovu šumu, predivana je, samo su mi falili od nekuda da ispadnu Asterix i Obelix… No nisu, ali pojavio se 10% posto uspona i to do samog vrha. Znao sam da neće biti dobro jer sam sam početak penjanja dočekao u mom najlakšem prijenosu u kojem sam više manje ostao cijelim putem, osim pra aus-zica. Negdje oko 1400m prestaje šuma počinje ko makija i onda samo bijeli kamen (isto kao na Pagu!!!) i crni, crni asfalt. Svaki puta sam sam si nasmijao u njušku kada sam šaltao nižu a nje nije bilo… i to sam svako malo ponavljao onako instiktivno kada je teško dođe ti da prešaltaš nižu… ali bezuspješno. 10% uspona je zbilja jako puno što je uzelo danak na mojim nogicama koje su počele se kiseliti ubrzano ali nema alternative jer sam već u najlakšem prijenosu mogu samo stati. Ali nisam, lažem, jesam ali zbog slikanja, to je bitno! Prije vrha je spomenik Tom Simopsonu koji je uspon platio životom…

Zadnjih sto metara visinske razlike tj. zadnji km je kao nagrada, nekako noge same krenu, čujete kao da navija publika na nekom Tour de France-u, neopisiv osjeća. Primjetio sam kako i drugačije dišem, pluća su mi malo cvilila ali popeo sam se na 1910 m za sat i 55 minuta, što je za usporedbu sat više nego rekorderu Iban Mayo. Iban svaka ti dala, Ventoux je nešto što kada probate više ništa nije strmo dovoljno. Kad se penjete kao da ste u pravoj noćnoj mori svakog bicikliste ali kad se popnete sve zaboravite i želite opet! Yeah!!!!!!!!!! Gore sam malo spikao s lokalnim bikerima i skuzio da na cestovnim biciklima imao prijenos s MTB… hm lako je tako!

Facebook Comments

Resized_IMG_20120228_201500
Previous post

"Pave" - trgovina iz snova svakog cestovnjaka

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Next post

3 minute za lanac

Marko Kostanjevac

Marko Kostanjevac

Glavni urednik Bicikl.com za kojeg piše od 1999. Počeo na cesti završio u šumi. Prvi MTB nagazio još 1987. a najdraži rezultat mu je Olympus DH - gdje je završio kao prvi. Bio je XC i DH Državni prvak 1993. i 1994., kao i član prve MTB HR reprezentacije.