Našu prvu vožnju po Braču krenuli smo za vrijeme Uskrsnih praznika, to je trebalo osigurati ugodno vrijeme bez prejakog sunca i računali smo na priličan broj (bike) turista ali to se nije dogodilo. Susretali smo isključivo naše susjede Slovence i to na svim vrstama bicikla od cestovnih do MTB. Mi smo krenuli na MTB vožnju i to s tri crne točkice koje označavaju težinu tehničkih dionica (4 je najteža)!

Brač je iza Krka i Cresa, naš treći najveći otok, ali je ima titulu najvišega na Jadranu s vrhom na Vidovoj gori 778 m/nm. Podno Vidove gore se nalazi najpoznatije mjesto na otoku – Bol i to zahvaljujući plaži Zlatni rat koja se svrstava jednom od najljepših na svijetu. Krenuli smo po južnoj strani otoka od Bola prema sjeveru odličnim makadamskim putem uz obalu i strme padine pune vinograda.

Prolazi se kraj mjesta Murvice i dolazi se skoro do Farske gdje napuštamo obalu i penjemo se s nule na 600-tinjak metara prilično strmim serpentinasim makadamom. Taj makadam se vidi čak s Hvara. Čim se dosegne visina platoa koji se pruža sve do Vidove gore na jug, vegetacija se mijenja, ulazi se u gustu borovu šumu. Veliki broj makadama i kombinacija koji se baš na tom platou pružaju mogu biti baza za velik broj mogućnosti za kombinaciju staza. Mi smo od tuda krenuli na skoro najtežu i to tešku i nizbrdo, prema torentu gdje je smješten samostan Pustinje Blace.

Na veliku štetu Samostan nije otvoren, izgleda napušten i za doček je pripremljena gomila građevinskog smeća na ulazu. Iz Wikija: “U 15 st., kada su Turci napali, poljički glagoljaši bježe na Brač, gdje im brački knez daje dozvolu za naseliti se. 1552. g. osnivaju redovničku zadrugu i počinju obrađivati zemlju koja im je poklonjena. 1570. g. dobivaju dozvolu za izgraditi samostan i crkvu, cijelo vrijeme povećavajući svoje posjede. Razvili su i trgovinu preko svoje uvale koju danas narod zove Popova vala. Nakon nekoliko nesreća (požar 1754. g.; velika krupa 1784. g.) gospodarstvo počinje slabiti, a broj pustinjaka je sve manji.Dugo vremena je ova pustinja bila jedan od najjačih gospodarskih subjekata na otoku Braču. Od 1862. do 1962. Blacima su upravljali svećenici Miličevići. Smrću posljednjeg od njih, don Nikole Miličevića, ova se pustinja hrvatskih glagoljaša ugasila.Odlukom Međunarodne astronomske unije od 2005. godine, dva su asteroida, otkrivena sa Zvjezdarnice Višnjan, dobila imena (10241) Miličević i (10645) Brač u spomen i čast ovom izuzetnom mjestu.” Više na hr.wikipedia.org/wiki/Pustinja_Blaca

Dolaskom do početka silaska do samostana ostavljamo makadam i po pješačkom stazom se spušta do samostana i do obale te većinom se bicikl gura a rijetka je mogućnost bicikliranja. Na kraju spusta je uvala s predivnom plažom ali jugo je navukao puno smeća pa nije baš neka idealna fotografija za razglednicu. Od uvale do Farske ima pješački put uz obalu koji sada koriste zagriženi kupači koji žele biti sami na svom kamenu i po njemu je gotovo sve guranje bicikla koje na mahove prerasta u agoniju i umjetnost. Dolaskom do Freske sjedamo na bicikl i vožnja do Bola.

Sve skupa 38 km, to je cjelodnevna ruta za koju treba se ozbiljno pripremiti, planirajte da nema izvora vode na otoku osim u ako pokucate na vrata i ako nekog ima doma. Mi smo nosili preko 2 litre tekućine i to nam nije bilo dosta a vrijeme je bilo bez direktnog sunca i ugodnih 20tak celzijevaca. Za smještaj preporučamo centralni dio otoka na Gornjem Humcu kod Gosp. Valentino Tomić www.konobatomic.com ili u Supetru www.mirakul.com kod Gosp. Željko Bralić.

Facebook Comments

IMG_6641
Previous post

Gumi defekt?

Next post

Dizajn = konstrukcija bicikla

Marko Kostanjevac

Marko Kostanjevac

Glavni urednik Bicikl.com za kojeg piše od 1999. Počeo na cesti završio u šumi. Prvi MTB nagazio još 1987. a najdraži rezultat mu je Olympus DH - gdje je završio kao prvi. Bio je XC i DH Državni prvak 1993. i 1994., kao i član prve MTB HR reprezentacije.