Zahtjevi automobila za resursima nisu ograničeni samo na bezgranični apetit za naftom. Oni također imaju neograničen apetit za metalima poput čelika i aluminija te drugim materijalima koji se koriste za njihovu proizvodnju – za željezne rude i aluminij moraju se otvarati rudnici, sjeći šume, a urođeničko stanovništvo mora biti raseljeno.
Mobilnost i transport oblikuju naše životne opcije i prostore. Prije globalizacije gradovi u Indiji i Kini prvenstveno su bili gradovi biciklista. Danas, Delhi, Bangalore, Kalkuta doživljavaju preobrazbu od gradova dizajniranih oko hodanja i biciklizma u gradove dizajnirane oko automobila. Nasuprot tome neki gradovi poput na primjer Kopenhagana, čijih čak 55 posto građana vozi bicikl svaki dan, promovirali su vožnju biciklom te time postali model za održivu mobilnost.

Brošura pod nazivom Grad biciklista koju dijeli Grad Kopenhagen kaže: “Prilikom posjete novom gradu instinktivno podižemo pogled prema gore, tražeći velike spomenike koji određuju mjesto. Ovdje u glavnom gradu Danske kultni je kip Male sirene već generacije posjetitelja naveo da izreknu iste riječi. ‘Ali ona je tako mala’. U tome leži ključ za razumijevanje Kopenhagena. Mala sirena nije mala, vidite. Ona je veličine života, baš kao i grad koji zove svojim domom. Ako ste u potrazi za spomenicima u Kopenhagenu, ne gledajte gore. Pogledajte oko sebe, na razini ulice. Naš je najveći spomenik pokret. To je masovno, konstantno i ritmično nasljedstvo veličine života. Protok stanovnika Kopenhagena na biciklima koji nikad ne prestaje je poput simfonije ljudske moći.”

Bicikl je, a ne automobil, najmodernije prijevozno sredstvo zato jer će preživjeti nestašice nafte i ne pridonosi emisijama stakleničkih plinova. Četrnaest posto emisija stakleničkih plinova dolazi iz prometa. Bicikl ne zagađuje budući da ovisi o obnovljivoj energiji čovjeka, a ne o fosilnim gorivima.

Zahtjevi automobila za resursima nisu ograničeni samo na fosilna goriva koja koriste za vožnju. Automobili imaju bezgranični apetit za naftom. Oni također imaju neograničen apetit za metalima poput čelika i aluminija i drugim materijalima koji se koriste za njihovu proizvodnju – za željezne rude i aluminij moraju se otvarati rudnici, šume sjeći, urođeničko stanovništvo mora biti raseljeno. Kako bi se smanjili troškovi i povećao profit, rudarstvo se sve više prebacuje u Treći svijet.

U Indiji industrija čelika i aluminija nije pokrenula rat samo protiv prirode, već i rat protiv urođeničkih zajednica. Urođenici se opiru Vedantinom rudarenju boksita iz njihove svete planine Niyamgiri, a u Kalingananagara u državi Orissa urođenici se odupiru TATA-inoj tvornici željeza gdje je trinaest ljudi ubijeno 2006. godine, a jedan je čovjek ubijen 2010. TATA-ina tvornica Nano nije mogla biti otvorena u Singuru u Zapadnom Bengalu pa je zato premještena u Uttarakhand gdje je tisuću hektara plodne zemlje oduzeto poljoprivrednom sveučilištu za potrebe tvornice automobila.

Automobil također zahtijeva zemlju za vožnju i parkiranje. Kultura brzine traži brze ceste i autoceste. Autoceste uništavaju i domove i sela i farme i šume.

Automobili mijenjaju izgled i sela i grada. Hitler je proglasio Automobilski zakon njemačkog Reicha kako bi kroz centraliziranu kontrolu omogućio gradnju autocesta. I u Njemačkoj i u Indiji ceste “samo za automobile” zamijenile su pluralizam i demokraciju u prometu Indija je 2003. godine uvela Zakon o autocestama u svrhu slične centralizacije i koncentracije moći.

Njemački je memorandum označio ruralna područja kao najveću zapreku automobilu: “Očekuje se da dijeli ulicu s konjskim zapregama, biciklistima i pješacima… moderni koncept prometnog inženjerstva predviđa uvođenje mreže specijalnih autocesta koje bi služile potrebama dugih putovanja i koje bi koristili najbrži automobili (kojima su i namijenjene)… ”

Po cijeloj Indiji svjedočila sam uništavanju starih četvrti u našim drevnim gradovima zbog proširenja cesta za udaljena putovanja. Proširenje cesta za autoceste uklanja naša drevna drvaća koja su pružala sjenu uzduž naših drevnih puteva.

Fikus je sveta vrsta u našoj ekonomiji bioraznolikosti. Stabla fikusa sađena su uz puteve da pružaju sjenu. U slučaju kad se put trebao proširiti, cesta bi išla oko drveta, a ne bi se sjeklo fikus. Međutim, danas se zbog gradnje autocesta sijeku milijuni svetih stabala fikusa posađenih stotinama godinama ranije.

Automobil stvara nasilje nad Zemljom i nad ljudskom zajednicom. Bicikli i biciklističke rikše nenasilni su sustavi mobilnosti koji stvaraju posao i uzdržavanje.

Autocesta i automobil ultimativni su kulturni simboli neodrživosti i ekološke isključivosti. Na našim je cestama nekada bilo mjesta za kravu, konja, devu, slona i automobil. Sada privilegiramo vlasnika automobila. Sveta krava nestala je s ulica Delhija.

Rikše i kolica, krajnji izraz mobilnosti prijateljske prema klimi bez fosilnih goriva, moraju biti zabranjene kako bi se “počistile” ulice i napravilo mjesta za automobile i motorna vozila.

Bicikli i biciklističke rikše stvaraju dijeljeni i kolektivni prosperitet. Automobil stvara konzumerizmom pogonjen pseudo prosperitet za manje od jedan posto populacije u zemljama poput Indije.

Predviđa se da će za razdoblje između 2006. i 2011. godine Indija biti najbrže rastući proizvođač automobila među dvadeset zemalja najvećih proizvođača. Indija će također uskoro biti izvozno odredište za automobile. Bloomberg, agencija za vijesti iz ekonomije, opisuje to kao “zarađivanje na auto strasti nacije”, ali također priznaje da je “nacija” u ovom slučaju samo 0,7 posto stanovništva. U Indiji samo sedam ljudi na svakih tisuću posjeduje vlastiti automobil u usporedbi s 450 u SAD-u i 500 u Europi. “Tržište” nisu 1,2 milijarde Indijaca, već tek 216 milijuna članova srednje klase.

Jedan posto indijske populacije krade mobilnost od preostalih 99 posto, a često i živote koje su nekad vodili.

Prema podacima Instituta za obrazovanje o cestovnom prometu na indijskim cestama svakodnevno svjedočimo više od 230 smrtnih slučajeva i oko 3.500 teških ozljeda. Stopa mortaliteta u prometnim nesrećama u Indiji je 140 na sto tisuća. Većina su poginulih u dobnoj skupini od 15 do 44. Indija ima jedan posto motornih vozila, ali šest posto prometnih nesreća. Nesreća u prijevozu prijavi se svake tri minute, sto tisuća ljudi ubijeno je svake godine na cestama u Indiji, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Najviše je prometnih nesreća na nacionalnim i državnim cestama, teška vozila poput autobusa i kamiona odgovorna su za 43 posto nesreća. Procijenjeno je da će još šest milijuna ljudi umrijeti, a šezdeset milijuna biti ozlijeđeno tijekom sljedećih deset godina u zemljama u razvoju. Ukoliko se ne bude djelovalo preventivno, na Indiju će otpasti trideset posto ovih nesreća.

Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, odredit će našu budućnost.

Članak je originalno objavljen 11. kolovoza 2010. u The Asian Age. Autorica, Vandana Shiva, doktorirala je iz područja fizike na Sveučilištu Zapadnog Ontarija u Kanadi. Poznata je filozofkinja, ekološka aktivistica, ekofeministica i autorica nekoliko knjiga od kojih su dvije prevedene i na hrvatski jezik, “Ratovi za vodu” i “Biopiratstvo”. Sudjelovala je u nenasilnom Chipko pokretu u Indiji u 70-ima kada su prosvjednice formirale ljudske štitove oko drveća da bi spriječile njihovu sječu. Kasnije se borila za promjene praksi i paradigmi u poljoprivredi i hrani. Aktivno je sudjelovala i pisala o pravima intelektualnog vlasništva, bioraznolikosti, biotehnologije, bioetike, genetičkog inžinjerstva, vode. Osnivačica je Research Foundation for Science, Technology and Ecology, koja je dovela do osnivanja Navdanye, mreže čuvara sjemenja i organskih poljoprivrednika. Navdanya je dosad pomogla u osnivanju 54 banki sjemenja u lokalnim zajednicama, educirala više od 500 000 farmera o suverenosti hrane i održivoj poljoprivredi te pomogla u uspostavljanju “fair trade” organske mreže. Dobitnica je niza priznanja, a među njima i “Right Livelihood Award” koja se često naziva alternativnim Nobelom, “za pozicioniranje žena i ekologije u središte modernog razvojnog diskursa”. (op. M.K.)

Više na www.h-alter.org

Povezani članci

• 15/01/2011 -- Brzina koja paralizira
  Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije veći broj prijeđenih kilometara po satu života za većinu, nego više sat...
• 31/12/2011 -- Biciklirajmo češće, ohladimo planet
  Emisije iz prometa u Europskoj uniji rastu iako bi polovina cilja od 60 posto smanjenja emisije ugljičnog dioksida u prometu do 2050. godine mogla biti dostign...
• 17/12/2011 -- Gradski bicikl u Osijeku na testu
  Prije nekoliko mjeseci najavljeni projekt gradskog bicikla BicOS jučer je napokon i zaživio na dvije lokacije u gradu Osijeku...
• 25/11/2011 -- Nova specijalizirana maloprodaja Thule proizvoda
  Otvorena je nova specijalizirana maoprodaja Thule proizvoda (i ostalog asortimana iz ponude Biolab-a) na lokaciji Dubrava 163...
• 25/11/2011 -- Nova traka u Trakošćanskoj!
  Grad Zagreb ne odustaje od ucrtavanja žutih crta na pločnicima i nazivanja istih biciklističkim stazama. I dok čekamo prvu pravu biciklističku stazu, odvoj...

Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U sklopu Ekoseminara ove će se godine održati serija od 10 predavanja različitih stručnjaka iz područja zaštite okoliša. Predavanja su otvorena svima koje zanima ta tema. Polaznici će dobiti zaokruženu sliku o najvažnijim temama, problemima i rješenjima u zaštiti okoliša u Hrvatskoj i svijetu.

Zelena akcija ima dugu tradiciju edukacije i održavanja Ekoseminara, koji se svake godine proširuje novim sadržajima. Na dvodnevnoj radionici na kraju Ekoseminara polaznici će moći analizirati probleme te naučiti kako razviti i voditi tematsku kampanju.
Produžetak edukacijskog ciklusa su razne radionice tijekom godine i Ljetni ekoseminar- aktivistički kamp na otoku Šolti.

Tema prvog predavanja je «Eko aktivizam», a predavač je Tomislav Tomašević, predsjednik Zelene akcije. Predavanje će se održati 25. listopada 2011. u dvorani Zelene akcije (Frankopanska 1, Zagreb) s početkom u 20.00 sati. Ovo predavanje, kao i cijeli Jesenski ekoseminar, je besplatno i otvoreno za sve zainteresirane građane.

Više na www.zelena-akcija.hr

Povezani članci

• 04/02/2011 -- U Zagrebu 40 posto manje šuma
  Samo od 2006. do 2008. godine Zagreb je izgubio 40 posto državnih šuma i šumskih zemljišta! Kuriozitet je da je u istom razdoblju povećan broj inspektora z...
• 07/01/2012 -- Prvenstvo grada Zagreba u ciklokrosu – odgođeno!
  Prvenstvo grada Zagreba u ciklokrosu, koje se trebalo održati u petak 6. siječnja, je odgođeno. Zbog pojedinaca, koji su tijekom treninga oštetili teren rug...
• 31/12/2011 -- Biciklirajmo češće, ohladimo planet
  Emisije iz prometa u Europskoj uniji rastu iako bi polovina cilja od 60 posto smanjenja emisije ugljičnog dioksida u prometu do 2050. godine mogla biti dostign...
• 25/11/2011 -- Nova traka u Trakošćanskoj!
  Grad Zagreb ne odustaje od ucrtavanja žutih crta na pločnicima i nazivanja istih biciklističkim stazama. I dok čekamo prvu pravu biciklističku stazu, odvoj...
• 13/11/2011 -- BK Lokomotiva slavi 90 – godišnjicu postojanja
  Sve je počelo u željezničkoj radionici početkom prošlog stolječa, pa biciklizam na amaterskoj osnovi kod željezničara postoji već preko sto godina. U o...

I ove godine organiziran je planinarski pohod dijelom Samoborskog Scoutskog Puta, te biciklistički pohod pod vodstvom BBK Šišmiš iz Samobora. Po dolasku na Koretiće sudionici planinarskog i biciklističkog pohoda okrijepiti će se uz beslplatan obrok, a hrana i piće mogu se dobiti po popularnim cijenama. Nakon okrijepe slijedi druženje uz koncert!

Kako je 2011. godina proglašena Međunarodnom godinom šuma, na Koretićima će biti posađeno stablo lipe kao obećanje vjernog prijateljstva s prirodom, a da nekaj krivo ne posadimo paziti će mladi šumar iz Šumarije Samobor.

Planinarski pohod
7.00 – polazak s autobusnog kolodvora u Samoboru do Grdanjci (posebna linija)
8.00 – pješački pohod dijelom trase Samoborskog-scoutskog puta
12.00 – dolazak u Scoutsko-planinarski centar Koretići
18.00 – povratak autobusom do Samobora (iz Koretića)

Biciklistički pohod
10.00 – polazak s Trga kralja Tomislava u Samoboru (ispred kavane Livadić)
trasa: Samobor (Trg) – Bregana – Grdanjci – Bio-park Divlje vode – Koretići
12.00 – dolazak u Scoutsko-planinarski centar Koretići

Scoutsko-planinarski centar Koretići
12.00 – okrijepa za sudionike pohoda
13.00 – obilježavanje Međunarodne godine šuma – sadnja stabla lipe
6. kolo XC lige Sajmeni dani BBK Šišmiš
koncert i druženje
18.00 – polazak autobusa za Samobor

Napomena: Za sve sudionike planinarskog i biciklističkog pohoda osiguran je jedan
besplatan obrok, te prijevoz autobusom do Grdanjci i povratak autobusom u Samobor

ORGANIZATORI:
PK Scout
BBK Šišmiš Samobor
SUORGANIZATORI:
JU Zeleni prsten Zagrebačke županije, Hrvatske šume Šumarija Samobor,
JU PP Žumberak – Samoborsko gorje

Više na www.bbk-sismis.hr

Povezani članci

• 17/04/2011 -- Sajmeni dani u Samoboru – Koretići 2011
  6. kolo Sajmenih dana XC lige održalo se u nedjelju 17.4.11 u Scoutsko-planinarski centar Koretići 20-tak kilometara od Samobora u šumama Samoborskoga gorja....
• 14/04/2011 -- Sajmeni dani 2011 – 6. kolo – Samobor
  U nedjelju 17. travnja 2011. godine održati će se Cross-country utrka XC Koretići 2011. Utrka se boduje u sklopu XC lige Sajmeni Dani 2011 u kategorijama Fi�...
• 19/04/2010 -- Reportaža sa Sajmenih dana u Samoboru
  Premda je u raspisu pisalo 7.kolo zapravo je Samoborski "XC Sipar 2010 - Povratak korjen(j)ima" bio peta utrka lokalne odlično prihvaćene XC lige Sajmenih dan...
• 04/07/2011 -- XC Kamnik 2011 UCI Class 2
  U subotu, 02. srpnja 2011. godine u Slovenskom gradiću Kamniku održana je još jedna Cross Country utrka za Pokal Slovenije koja se ujedno bodovala i za Svjet...
• 14/06/2011 -- We’re Men! We’re Men in Tights!…Samobor 2011
  U podnožju stare Gradine okupio se osvajač na karbonsko-metalnim konjima. Nakon stoljetnog mira i tišine prekidane tu i tamo pokojim ekstatičnim uzdahom i z...

Godišnje se u svijetu potroši preko 500 milijardi plastičnih vrećica. Plivaju morem i vise s drveća čak i u zaštićenim područjima, tretiramo ih kao da se materijaliziraju iz zraka i kao da se u zraku rasplinu istoga trenutka kada ispadnu iz naše ruke. Možemo li si dopustiti luksuz čekanja da se svijest prosječnog potrošača promijeni?

Darko Vuletić, predsjednik zagrebačkog ogranka HSS-a, najavio je da će na zasjedanju Gradske skupštine 22. veljače pokrenuti pitanje reguliranja upotrebe plastičnih vrećica u Zagrebu. Iako nisu osporili prezentirane podatke iz kojih je evidentno da je ljubav Zagrepčana prema plastičnim vrećicama neodrživa i pretjerana, predstavnici industrije na tribini pod nazivom Reducirajmo, reciklirajmo… promijenimo navike, održanoj u petak u Europskom domu, burno su reagirali na Vuletićeve najave.

Stanovnik Zagreba u prosjeku potroši godišnje čak 60 plastičnih vrećica, a svaku od njih koristi tek dvanaest minuta, saznali smo na tribini. Kao i u ostatku zemlje, i u Zagrebu ćete vrlo lako završiti s rukama punim plastičnih vrećica, uočili su HSS-ovci. Čak i ako to ne želite, dovoljno je da vam misli na trenutak odlutaju, i vaše novine i krumpiri i mlijeko su već spakirane u plastiku.

A što se zbiva s našim vrećicama kada odu iz naših ruku? Vrlo mali dio vrećica završi u reciklažnim dvorištima. Ostale završe na odlagalištima, a zbog male težine vjetar ih lako raznosi po okolici. Dio završi u moru, gdje uzrokuju najveće probleme.

“Svaki sat se Mediteran zagadi sa 400 tona otpada, a od toga su pola predmeti koju sadrže plastiku. Od toga godišnje umire milijun riba i ostalih životinja. To ne znači da je plastika sama po sebi loša, već da mi kao civilizacija ne znamo postupati s njom”, upozorio je Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera.

Životinje plastične vrećice zamjenjuju za hranu ili se zapetljaju u njih pa stradavaju. Zato su Prijatelji životinja još 2008. godine zatražili da se plastične vrećice zakonom zabrane. Organizirali su i peticiju te su 24. rujna prošle godine predali 27 000 prikupljenih potpisa građana Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, bez uspjeha.

S obzirom da im se iz Ministarstva nisu potrudili ni odgovoriti Prijatelji životinja su im prošloga tjedna uputili novo pismo u kojem između ostaloga kažu: “Neovisno o direktivama EU na koje se stalno pozivate, podsjećamo vas da svaka životinja, kao i čovjek, ima pravo na nezagađen okoliš.”

Dupinov želudac pun plastike rijetki će vidjeti, dok vrećice koje vjetar raznosi po prirodi vidimo svi. Vizualno onečišćenje koje uzrokuju plastične vrećice ne zaobilazi čak ni zaštićena područja. Tako se, spuštajući se s Velebita cestom od Krasnog prema Svetom Jurju, može vidjeti apokaliptičan prizor gdje je vjetar s odlagališta smeća razbacao vrećice kilometrima okolo po Parku prirode.

Tanja Devčić, novinarka HRT-a, smatra da “iako ekološki otisak plastične vrećice jest manji, od otiska papirnate ili bio vrećice, njihovo prisustvo u okolišu je izrazito ružno, odbija turiste i treba smanjiti njihovu upotrebu”.

Ovakvo nepromišljeno konzumiranje vrećica u svijetu se sve više prepoznaje kao problem i regulira na lokalnim ili državnim razinama, bilo oporezivanjem, bilo zabranom.

Zabranu distribucije plastičnih vrećica ili porez koji je doveo do drastičnog smanjenja njihove uporabe uveli su dosad Izrael, Kanada, Južna Afrika, Irska, Ruanda, Somalija, Tanzanija, Kenija, Uganda te pojedini gradovi u SAD-u, Meksiku, Indiji, Kini, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj.

U našem bližem susjedstvu, Vranje je krajem prošle godine postalo prvi grad u Srbiji koji je zabranio promet i upotrebu plastičnih vrećica. Primjena odluke počela je poslije dvije godine administrativnih priprema i edukacije proizvođača vrećica, trgovaca i potrošača. Prema rezultatima ankete, više od 90 posto stanovnika Vranja podržava ovu odluku i spremni su je primjenjivati korištenjem biorazgradive ili platnene vrećice.

U hrvatskim je medijima više od primjera iz Srbije odjeknulo kada su Talijani od 1. siječnja ove godine zabranili problematične vrećice na državnoj razini te sada izlaze iz trgovina s vrećicama od drugih materijala koji se brže razgrađaju.

Igor Čatić, glasnogovornik Društva za plastiku i gumu, naglasio je da je talijanski potez protivan EU direktivama. Hrvatsko je pak, zakonodavstvo usklađeno s EU direktivama, a one ne zabranjuju upotrebu plastičnih vrećica. Prema hrvatskim odredbama o otpadu plaća se tek naknada od 1500 kuna za svaku tonu proizvedenih vrećica, čime se ne destimulira potrošnja tih vrećica, pošto tona plastičnih vrećica sadrži njih oko 200.000.

Potražili smo mišljenje i u najvećoj hrvatskoj udruzi za zaštitu okoliša, Zelenoj akciji. Marijan Galović, voditelj Programa gospodarenja otpadom, kaže kako “prednost treba dati višekratno upotrebljivim vrećicama”. “Ne mislimo da će zamjena jednog materijala drugim išta riješiti, ako se vrećice i dalje budu jednokratno upotrebljavale. Zalažemo se za rješenje putem irskog modela oporezivanja”, kaže Galović. U Irskoj su vrećice oporezovali s 0,25 eura po komadu kako bi se destimulirala njihova potrošnja pa je potrošnja plastičnih vrećica smanjena za čak 92 posto. Zakon sličan irskom usvojili su nedavno i Bugari te će s primjenom početi sredinom ove godine.

Zagovaratelji plastičnih vrećica protive se međutim, i zabrani i oporezivanju.

Tako Maja Runjić Sekole, urednica časopisa Polimeri, ističe da “nisu problem plastične vrećice, već je pravi problem u tome što ne postoji sustav gospodarenja otpadom”. Igor Čatić ukazao je da se “plastične vrećice u more ne bacaju same od sebe”, te da “o zagađenju s polietilenom nema govora.” Romeo Deša iz DINA Petrokemije naglasio je “svaki materijal ostavlja traga u okolišu, te da, iako plastične vrećice nisu nevine, nisu ni drugi materijali.”

Anamarija Karamatić iz DIOKI-ja smatra da je “u vrijeme nezaposlenosti apsurdno pričati o zabrani, što je odbacio Vuletić izjavivši da se “onečišćenje ne može pravdati zaposlenjem”.

Vjeran Piršić, koji dolazi s otoka Krka, hrvatskog rekordera po recikliranju (taj otok 31, 5 posto otpada vraća u upotrebu dok je prosjek Hrvatske na mizernih pet posto, a cilj za 2025. godinu skromnih 20 posto), podsjetio je da se u Europskoj uniji kada je riječ o otpadu, promovira princip trostrukog R, Reduce, Recycle, Reuse (reducirati, reciklirati i ponovo upotrijebiti). Primijenjeno na plastične vrećice naglasak bi bio dakle, bio prvo na smanjenju količine, a onda na recikliranju i višekratnoj upotrebi.

Kupnja bilo kojeg proizvoda danas sa sobom povlači i mnoga etička pitanja, a omotavši ih u plastične vrećice, ona se umnožavaju, zbog lakoće i brzine kojom ćemo tu vrećicu odbaciti. Teško da itko može osporavati da je odnos prema plastičnim vrećicama neodrživ, da plivaju morem i vise s drveća čak i u zaštićenim područjima, da ih tretiramo kao da se materijaliziraju iz zraka i kao da se rasplinu u zraku istoga trenutka kada ispadnu iz naše ruke. S obzirom da se godišnje u svijetu potroši preko 500 milijardi plastičnih vrećica, možemo li si dopustiti luksuz čekanja da se svijest prosječnog potrošača promijeni bez djelovanja?

Prema atmosferi na prošlotjednoj tribini čini se, međutim, da polimerni lobi neće olako pristati na kompromise, jer dovođenje potrošnje plastičnih vrećica u neke razumnije granice nije u interesu industrije. Ostaje nam vidjeti da li će HSS-ova inicijativa na razini Zagreba imati ikakva uspjeha.

Izvor: www.h-alter.org
Pomognite h-alter.org, kliknite na: www.h-alter.org/donirajte

Povezani članci

• 10/11/2011 -- Samo za vlasnike automobila
  Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, o...
• 26/10/2011 -- Počinje Jesenski ekoseminar Zelene akcije – educiraj se, aktiviraj se!
  Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U...
• 16/04/2011 -- Dan planeta Zemlje u Koretićima
  I ove godine organiziran je planinarski pohod dijelom Samoborskog Scoutskog Puta, te biciklistički pohod pod vodstvom BBK Šišmiš iz Samobora. Po dolasku na ...
• 04/02/2011 -- U Zagrebu 40 posto manje šuma
  Samo od 2006. do 2008. godine Zagreb je izgubio 40 posto državnih šuma i šumskih zemljišta! Kuriozitet je da je u istom razdoblju povećan broj inspektora z...
• 15/01/2011 -- Brzina koja paralizira
  Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije veći broj prijeđenih kilometara po satu života za većinu, nego više sat...

Samo od 2006. do 2008. godine Zagreb je izgubio 40 posto državnih šuma i šumskih zemljišta! Kuriozitet je da je u istom razdoblju povećan broj inspektora zaštite okoliša za preko 100 posto

Samo od 2006. do 2008. godine Zagreb je izgubio 40 posto državnih šuma i šumskih zemljišta, sa 17.300 hektara u prve dvije godine zelena prostranstva spala su 2008. na mizernih 9289 hektara! Kuriozitet je da je u istom razdoblju povećan broj inspektora zaštite okoliša za preko 100 posto. Ono što je tragikomično i za čitatelje je što broj inspektora za gotovo milijunski grad s tri povećan na sedam službenika za značkom. Ovakvi katastrofalni podaci objavljeni su u najnovijem Nacrtu Programa zaštite okoliša grada Zagreba koji se našao u jednoj aktualnoj javnoj raspravi, o čemu su se građani mogli biti informirani jedino ako redovito čitaju internet-stranice zagrebačke Gradske uprave. Niz predloženih mjera zbog financijske krize više nalikuje na popis dobrih želja. Program na 384 stranica s poraznim brojkama neodoljivo podsjeća na iščitavanje nalaza Državne revizije u Saboru. Podatke su prikupili resorni gradski uredi od nekoliko desetaka gradskih i državnih ustanova i agencija koje imaju u opisu svoje nadležnosti i zaštitu okoliša. Primjerice, u poglavlju dokumenta o proizvodnji i prometu opasnih kemikalija navodi se kako se uopće ne zna ne zna koliko ih je ih je u optjecaju, iako su u ozbiljnom porastu.

Porast razine kemikalija

- Za sada u RH, pa tako niti na nivou Grada Zagreba, ne postoji sustavno praćenje količine i vrste kemijskih proizvoda i kemikalija dostupnih na tržištu. Na osnovi nekih neizravnih pokazatelja, odnosno statističkih podataka kao što su indeks fizičkoga obujma proizvodnje kemikalija i kemijskih proizvoda, uvoza kemikalija, te broja izdanih dozvola, zaključeno je da je na području RH došlo do porasta količine kemikalija u uporabi – ističe se u dokumentu. No, u Statističkom ljetopisu Zagreba nisu navedeni podaci o svim kemijskim supstancama u optjecaju. Naime, nisu navedeni podaci o količini za 2009, primjerice, insekticidi i pesticidi te boje, lakovi i slični premazi, grafičke boje i kitove iako se oni proizvode na zagrebačkom području, primjerice, u pogonima Chromos Agro , Chromos boje i lakov., te SCOTT – BADER (boje i lakovi). Prema posljednjim podacima Grada, u 2008. godini, količina proizvedenih pesticida i insekticida iznosila je 467.024 kilograma, dok je proizvodnja boja, lakova i sličnih premaza, grafičkih boja i kitova iznosila 89.682 tona. Najveće količine organskih otapala prijavila je upravo tvrtka Chromos boje i lakovi te AD plastik. Na području Zagreba, u razdoblju od 2005. do 2008. godine najveći dio proizvodnje kemijskih proizvoda i kemikalija odnosio se na proizvodnju plastike, zatim sredstava za pranje i čišćenje te na farmaceutsku industriju.

Projekti osuđeni na propast

Zrak se onečišćuje i nizom drugih gospodarskih djelatnosti u kojima se koriste organska otapala. Samo u Zagrebu prijavljeno je 179 takvih tvrtki koje imaju i dodatne pogone – izvore onečišćenja. U poglavlju o obnovljivim izvorima energije koji u svijetu zauzimaju značajnu ulogu Zagreb je na niskim granama. Iako je upravo na teritoriju Zagreba prije desetak godina na krovu jedna privatne kuće (u naselju Španskom) postavljen jedan od prvih fotonaponskih panela od nekoliko kilovata, upotreba sunčeve energije nije značajno prihvaćena. Ni snaga vjetra izvora alternativne energije, kaže se u dokumentu “nije još do kraja istražen”. Mada na teritoriju Grada i okolice ne postoje stalni vjetrovi, korištenje sustava vjetrogeneratora može se smanjiti uporaba fosilnih goriva. Na teritoriju Grada Zagreba postoji i kvalitetni izvori tople vode. Nekoliko obilježenih bušotina tople vode slabo ili nikako se ne koriste. Iako Zagreb ima značajne potencijale za korištenje i biomase, ona se, osim u prigradskim naseljima gdje se koristi na klasičan način, kao ogrjevno drvo – ne iskorištava. Bilo je i projekata sadnje plantaža brzorastućeg drveća na zapuštenim poljoprivrednim površinama u blizini grada koji nisu zaživjeli. Takvi su projekti bez poticaja države bili osuđeni na propast.

Napisala: Vanja Vesić Novi list
Izvor: H-Alter
Fotke: Jebivjetri marljivo bilježe @ www.jebivjetri.com

Povezani članci

• 26/10/2011 -- Počinje Jesenski ekoseminar Zelene akcije – educiraj se, aktiviraj se!
  Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U...
• 16/04/2011 -- Dan planeta Zemlje u Koretićima
  I ove godine organiziran je planinarski pohod dijelom Samoborskog Scoutskog Puta, te biciklistički pohod pod vodstvom BBK Šišmiš iz Samobora. Po dolasku na ...
• 07/01/2012 -- Prvenstvo grada Zagreba u ciklokrosu – odgođeno!
  Prvenstvo grada Zagreba u ciklokrosu, koje se trebalo održati u petak 6. siječnja, je odgođeno. Zbog pojedinaca, koji su tijekom treninga oštetili teren rug...
• 31/12/2011 -- Biciklirajmo češće, ohladimo planet
  Emisije iz prometa u Europskoj uniji rastu iako bi polovina cilja od 60 posto smanjenja emisije ugljičnog dioksida u prometu do 2050. godine mogla biti dostign...
• 25/11/2011 -- Nova traka u Trakošćanskoj!
  Grad Zagreb ne odustaje od ucrtavanja žutih crta na pločnicima i nazivanja istih biciklističkim stazama. I dok čekamo prvu pravu biciklističku stazu, odvoj...

Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije veći broj prijeđenih kilometara po satu života za većinu, nego više sati obavezne potrošnje visokih doza energije, zapakirane i nejednako distribuirane od strane transportne industrije.

Industrijalizacija prometa

Ljudi se uspješno kreću na vlastitim nogama. Ovaj primitivni način kretanja pažljivijom će se analizom pokazati vrlo učinkovitim uspoređen s navikama većine ljudi u modernim gradovima ili na industrijskim farmama. Pokazat će se osobito privlačnim nakon što shvatimo da moderni Amerikanci hodaju, u prosjeku, jednako milja kao i njihovi preci, većinom kroz tunele, prolaze, parkirališta i trgovine.

Ljudi na nogama su manje-više jednaki. Ljudi ovisni isključivo o svojim nogama kreću se po trenutačnoj odluci, tri do četiri milje na sat, u bilo kojem smjeru i po bilo kojem mjestu koje im nije pravno ili fizički zabranjeno. Poboljšanje novim transportnim tehnologijama u odnosu na ovaj izvorni stupanj mobilnosti trebalo bi štititi ove vrijednosti i dodati neke nove, kao što je veći domet, ušteda vremena, udobnost ili više mogućnosti za osobe s invaliditetom. Za sada se to nije dogodilo. Umjesto toga, rast industrije prijevoza svugdje ima obrnuti učinak. Od trenutka kada su strojevi stavili više od ograničene konjske snage iza nekog putnika, ova industrija je smanjila jednakost, ograničila pokretljivost u sustav industrijski definiranih putanja i stvorila nedostatak vremena bez presedana. Kako brzina njihovih vozila prelazi prag, građani postaju prijevozni potrošači …

Više energije uloženo u prometni sustav znači da se više ljudi kreće brže u širem dosegu svakog dana. Svačiji dnevni radijus širi se na račun toga da možeš svratiti kod poznanika ili prošetati kroz park na putu do posla. Ekstremne povlastice su kreirane po cijeni univerzalnog porobljavanja. Nekolicina se penje na svoje čarobne sagove da bi putovali između udaljenih točaka koje njihova prolazna prisutnost čini ujedno nedostatnim i zavodljivim, dok su mnogi prisiljeni putovati dalje i brže i provoditi više vremena za pripreme i oporavak od svojih putovanja.

Zarobljenik turizma i bezbrižni putnik postaju jednako ovisi o prometu. Nijedan ne može bez njega. Povremeni izleti u Acapulco ili na stranački skup uljuljkuju običnog putnika u uvjerenje da se ubacio u svijet užurbanih moćnika. Povremena šansa da se provede nekoliko sati stegnutih u sjedalu visokog napona čini ga suučesnikom u iskrivljavanju ljudskog prostora i požuruje ga da pristane na geografski dizajn svoje zemlje oko vozila radije nego oko ljudi.

Prosječni Amerikanac posveti više od 1600 sati godišnje svome automobilu. On sjedi u njemu dok se kreće i dok stoji praznog hoda. On ga parkira i traži ga. On zarađuje novac da uloži u njega i da bi platio mjesečne rate. On radi kako bi platio benzin, cestarine, osiguranje, poreze, i karte za parkiranje. On troši četiri od njegovih šesnaest budnih sati na cesti ili prikupljajući resurse za to. I ta brojka ne uzima u obzir vrijeme koje konzumiraju drugi poslovi koje diktira prijevoz: vrijeme provedeno u bolnicama, prometnim sudovima i garažama, vrijeme provedeno gledajući automobilske reklame ili prisustvovanje sastancima za obrazovanje potrošača za poboljšanje kvalitete sljedeće kupnje. Prosječni Amerikanac ulaže 1600 sati kako bi prešao 7500 kilometara: manje od pet milja na sat. U zemljama zakinutim za prometnu industriju, ljudi uspijevaju postići isto hodajući svugdje, a oni alociraju samo 3 do 8 posto vremenskog budžeta svoga društva na promet umjesto 28 posto. Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije više prijeđenih kilometara po satu života za većinu, nego više sati obavezne potrošnje visokih doza energije, zapakirane i nejednako distribuirane od strane transportne industrije.

Brzinom zaslijepljenja fantazija

Kada se prijeđe određeni prag potrošnje energije, prijevozna industrija diktira oblik društvenog prostora. Autoceste se proširuju, udaljujući susjede i odvodeći polja izvan udaljenosti koju poljoprivrednik može prehodati. Ambulantna kola odmiču klinike izvan nekoliko milja koliko se bolesno dijete može nositi. Liječnik neće više doći do kuće, jer su vozila učinila bolnicu pravim mjestom da se bude bolestan. Nakon što teški kamioni dosegnu selo visoko u Andama, dio lokalne tržnice nestaje. Kasnije, kada srednja škola stigne na trg zajedno s asfaltiranom autocestom, sve više i više mladih ljudi seli se u grad, sve dok nije ostala nijedna obitelj koja ne čezne za spajanjem s nekim članom koji je stotinama milja daleko, dolje na obali.

Proizvod prijevozne industrije je “putnik iz navike”. On je istisnut iz svijeta u kojem se ljudi još uvijek kreću na svojim nogama i izgubio je osjećaj da stoji u središtu svojeg svijeta. Putnik iz navike je svjestan razdražujuće oskudice vremena koja proizlazi iz dnevnog pribjegavanja automobilima, vlakovima, autobusima, pothodnicima i dizalima, koji ga prisiljavaju da pokrije u prosjeku dvadeset milja svaki dan, često ponavljajući isti put u raznim smjerovima u radijusu od manje od pet milja. On je podignut s nogu. Bez obzira da li putuje podzemnom željeznicom ili avionom, osjeća se mnogo sporije i lošije nego netko drugi i zamjera nekolicini privilegiranih koji mogu koristiti kratice i pobjeći od frustracija prometa. Ako ga pritišće raspored prigradskog vlaka, on sanja automobila. Ako vozi, iscrpljen od sata najgušćeg prometa, on zavidi kapitalistu brzine koji vozi protiv prometa. Putnik iz navike je uhvaćen na pogrešnom kraju rastućih nejednakosti, vremenske oskudice i osobne impotencije, ali ne vidi drugi izlaz iz te vezanosti osim da zahtijeva više istog: više prometa i prijevoza. On čeka tehničke promjene u dizajnu vozila, ceste, i rasporede; ili pak očekuje da revolucija proizvede masovni brzi prijevoz pod javnom kontrolom. U nijednom slučaju on ne izračunava cijenu odlaska u bolju budućnost. On zaboravlja da je on onaj koji će platiti račun, bilo u tarifama ili porezima. On previđa skrivene troškove zamjene osobnih automobila jednako brzim javnim prijevozom.

Putnik iz navike ne može shvatiti ludost prometa temeljenog većinom na prijevozu. Njegova naslijeđena percepcija vremena i prostora i predmeta i osobnog ritma su industrijski deformirane. On je izgubio moć zamisliti sebe izvan uloge putnika. “Okupljanje” za njega znači da se svi dovezu vozilima. On izjednačava slobodu kretanja sa zahtjevom za pogonom. Izgubio je vjeru u političku moć stopala i jezika. Kao rezultat, ne želi više slobode kao građanin nego bolju uslugu kao klijent. Ne insistira na svojoj slobodi kretanja i razgovoru s ljudima nego na svom zahtjevu da se transportira i da ga mediji informiraju. Želi bolji proizvod radije nego slobodu od služenja tome proizvodu. Neophodno je da uvidi da je ubrzanje koje zahtijeva samoporažavajuće i da mora rezultirati daljnjim nazadovanjem jednakosti, slobodnog vremena i autonomije.

Stupnjevi samopogonjene mobilnosti

Prije jednog stoljeća izumljeni su kuglični ležajevi. Oni smanjuju koeficijent trenja za faktor od tisuću. Primjenom dobro kalibriranih kugličnih ležajeva između dva neolitička mlinska kamena, čovjek sada može samljeti u danu ono za što je njegovim precima trebao tjedan. Kuglični ležajevi su omogućili i bicikl, dozvolivši da kotač, vjerojatno posljednji veliki neolitički izum, napokon postane koristan za samopogonjenu mobilnost.

Čovjek se, bez pomoći bilo kojeg sredstva, kreće prilično učinkovito. On nosi jedan gram svoje težine više od kilometar u deset minuta uloživši 0,75 kalorija. Čovjek na nogama je termodinamički učinkovitiji od bilo kojeg motornog vozila i većine životinja. Za svoju težinu, on obavlja više posla u kretanju u usporedbi sa štakorima i volovima, manje od konja ili jesetre. Po ovoj stopi učinkovitosti čovjek je naselio svijet i stvorio svoju povijest. Po ovoj stopi seljačka društva troše manje od 5 posto, a nomadi manje od 8 posto svojeg vremenskog budžeta izvan kuće ili tabora.

Čovjek na biciklu može se kretati tri ili četiri puta brže od pješaka, ali pritom koristi pet puta manje energije. On nosi jedan gram svoje težine više od kilometra ravne ceste uz trošak od samo 0,15 kalorija. Bicikl je savršen pretvarač čovjekove metaboličke energije u pokretnost. Opremljen ovim alatom, čovjek nadmašuje učinkovitost ne samo strojeva nego također i drugih životinja.

Kuglični ležaj navijestio je prava krizu, pravi politički izbor. Kreirao je izbor između slobode u jednakosti i više brzine. Ležaj je jednako fundamentalan sastojak dvaju novih pokretnosti, simboliziranim kao bicikl i automobil. Bicikl je podigao čovjekovu samomobilnost na novu razinu iznad koje je napredak teoretski nemoguć. Nasuprot tome, ubrzanje pojedinačnih kapsula omogućilo je društvima da se uključe u ritual postupno paralizirajuće brzine.

Bicikli su ne samo termodinamički učinkoviti, oni su također jeftini. Sa svojom znatno nižom plaćom, Kinez stječe svoj dugotrajni bicikl u djeliću radnih sati koje Amerikanac posvećuje kupnji svog automobila koji će ubrzo zastarjeti. Cijena komunalnih usluga potrebnih kako bi se olakšao biciklistički promet u odnosu na cijenu infrastrukture prilagođene visokim brzinama, je proporcionalno čak i manja od razlike u cijeni od vozila koja se koriste u dva sustava. U biciklističkom sustavu, projektirane ceste su potrebne samo na određenim mjestima gustog prometa, a ljudi koji žive daleko od popločenih staza nisu time automatski izolirani kao što će biti ako ovise o automobilima ili vlakovima. Bicikl je proširio čovjekov radijus bez da ga je gurnuo na ceste po kojima ne može hodati. Gdje ne može voziti svoj bicikl, on ga obično može gurati.

Bicikl također koristi malo prostora. Osamnaest bicikala mogu biti parkirani na mjestu jednog auta, trideset njih mogu se kretati u prostoru koji zauzima samo jedan automobil. Potrebne su tri trake zadane veličine za prelazak 40.000 ljudi preko mosta Sa svojom znatno nižom plaćom, Kinez stječe svoj dugotrajni bicikl u djeliću radnih sati koje Amerikanac posvećuje kupnji svog automobila koji će ubrzo zastarjeti u jednom satu pomoću automatiziranih vlakova, četiri da biste ih prevezli autobusima, dvanaest da biste ih prevezli u svojim automobilima, a samo dvije trake da biste pedalirali preko mosta na biciklima. Od svih tih vozila, samo bicikl doista omogućava ljudima da idu od vrata do vrata bez hodanja. Biciklist može doći do nove destinacije po svom izboru bez da njegov alat stvara nove lokacije iz kojih je on isključen.

Bicikli omogućuju ljudima da se kreću većom brzinom bez zauzimanja značajne količine ograničenog prostora, energije, ili vremena. Mogu potrošiti manje vremena na svaki kilometar i još uvijek prijeći više milja u godini. Oni se mogu okoristiti tehnološkim otkrićima, bez stavljanja pretjeranih potraživanja na rasporede, energije ili prostor drugih. Oni postaju gospodari svojih pokreta bez blokiranja pokreta svojih bližnjih. Njihov novi alat stvara samo one zahtjeve koje također može zadovoljiti. Svako povećanje motorizirane brzine stvara nove zahtjeve prostora i vremena. Korištenje bicikla je samoograničavajuće. Ono omogućuje ljudima da stvore novi odnos između svojih životnih prostora i svoga životnog vremena, između teritorija i pulsa njihova bića, bez uništavanja njihove naslijeđene ravnoteže. Prednosti modernog samopogonjenog prometa su očite, a ignorirane. To da je bolji promet onaj koji teče brže često se tvrdi, ali nikada nije dokazano. Prije nego zahtijevaju od ljudi da plate za to, oni koji predlažu ubrzanje trebaju pokušati priložiti dokaze za svoje tvrdnje.

Ivan Illich prijevod i fotografije Marina Kelava

Izvor www.h-alter.org

Povezani članci

• 25/11/2011 -- Nova traka u Trakošćanskoj!
  Grad Zagreb ne odustaje od ucrtavanja žutih crta na pločnicima i nazivanja istih biciklističkim stazama. I dok čekamo prvu pravu biciklističku stazu, odvoj...
• 25/11/2011 -- Biciklom na posao (i po lošem vremenu)
  Dolaskom jeseni me veseli samo jedna stvar: prazno parkiralište za bicikle. Ljudi se prestanu jednostavno voziti biciklom pa tako i na posao. Na parkiralištu ...
• 10/11/2011 -- Samo za vlasnike automobila
  Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, o...
• 09/11/2011 -- Novska slijedi Europu: Iznajmite bicikl i vozite se za pet kuna!
  Novska je prvi grad u Hrvatskoj, a da nije na Jadranu, koji svojim stanovnicima i posjetiteljima nudi iznajmljivanje bicikala, i to po simboličnoj cijeni. Naim...
• 04/11/2011 -- Čudesni svijet parkirališta za bicikle
  Da li ste prepoznali parkiralište za bicikle? Niste jedini, tu nikad nije viđen nijedan parkirani bicikl. Kvatrić... Grad Zagreb potrošio je u posljednje dv...

Jedna se vrećica prosječno koristi 12 minuta. Nakon što se baci, razgrađuje se sljedećih 20 – 1.000 godina.

Svaki put kad u trgovini nešto kupite dobijete plastičnu vrećicu. Uzimate je nesvjesno, kao dio naučenog obrasca ponašanja, ne razmišljajući koliko je štetno to što ste upravo napravili. Ne krivimo vas, svijest o štetnosti plastičnih vrećica još se nije dovoljno proširila u Hrvatskoj za koju volimo reći kako je lijepa zemlja očuvane prirode. Ali zašto onda nakon jače bure ili juga vidimo krošnje stabala ukrašene plastičnim krpama?

Volimo reći da smo naprednija zemlja od “nekih tamo afričkih ili azijskih” zemalja, no jesmo li? Tajvan, Bangladeš, Butan, Ruanda i Zanzibar imaju propisane novčane kazne za uporabu neekoloških vrećica, a u Hrvatskoj takve vrećice u trgovinama nerijetko još moramo i platiti!

Potpisite peticiju na www.ekologija.com.hr

Povezani članci

• 14/05/2010 -- Pogled na ekološku katastrofu
  Izljev nafte u Meksičkom zaljevu najveća je ekološka katastrofa godine koja neće poremetiti samo život u oceanu, već bi mogla narušiti ravnotežu prekras...
• 12/05/2010 -- Naftne kompanije se međusobno optužuju za ekološku katastrofu
  Dužnosnici britanske naftne kompanije BP i drugih dviju kompanija povezanih s naftnom platformom koja je eksplodirala i potonula u Meksičkom zaljevu, prebacuj...
• 10/11/2011 -- Samo za vlasnike automobila
  Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, o...
• 26/10/2011 -- Počinje Jesenski ekoseminar Zelene akcije – educiraj se, aktiviraj se!
  Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U...
• 16/04/2011 -- Dan planeta Zemlje u Koretićima
  I ove godine organiziran je planinarski pohod dijelom Samoborskog Scoutskog Puta, te biciklistički pohod pod vodstvom BBK Šišmiš iz Samobora. Po dolasku na ...

Izljev nafte u Meksičkom zaljevu najveća je ekološka katastrofa godine koja neće poremetiti samo život u oceanu, već bi mogla narušiti ravnotežu prekrasne, životom bogate luzijanske močvare.

Na slici je kontrolirano izgaranje nafte u Meksičkom zaljevu koje nadgleda obalna straža. Boston.com donosi 40 nevjerojatnih fotografija koje savršeno prikazuju svu katastrofu ove nesreće. Više na linku www.boston.com

Povezani članci

• 06/12/2010 -- Zabranimo uporabu plastičnih vrećica u Hrvatskoj
  Jedna se vrećica prosječno koristi 12 minuta. Nakon što se baci, razgrađuje se sljedećih 20 – 1.000 godina....
• 12/05/2010 -- Naftne kompanije se međusobno optužuju za ekološku katastrofu
  Dužnosnici britanske naftne kompanije BP i drugih dviju kompanija povezanih s naftnom platformom koja je eksplodirala i potonula u Meksičkom zaljevu, prebacuj...
• 10/11/2011 -- Samo za vlasnike automobila
  Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, o...
• 26/10/2011 -- Počinje Jesenski ekoseminar Zelene akcije – educiraj se, aktiviraj se!
  Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U...
• 16/04/2011 -- Dan planeta Zemlje u Koretićima
  I ove godine organiziran je planinarski pohod dijelom Samoborskog Scoutskog Puta, te biciklistički pohod pod vodstvom BBK Šišmiš iz Samobora. Po dolasku na ...

Dužnosnici britanske naftne kompanije BP i drugih dviju kompanija povezanih s naftnom platformom koja je eksplodirala i potonula u Meksičkom zaljevu, prebacuju jedni na druge krivnju za tu nesreću. Oni su jučer odgovarali na pitanja zastupnika američkog Kongresa, svjedočeći pred Senatskim odborom za energetiku i prirodne resurse. Uz British Petroleum, svjedočili su i direktori švicarske kompanije Transocean i američke Halliburton.

Dok je direktor kompanije BP America Lamar McKay rekao da je njegova kompanija odgovorna za troškove čišćenja jer drži najam bušotine, on je odgovornost za rad platforme pripisao kompaniji Transocean. No, direktor Transoceana Steve Newman smatra da je nesreća, uključujući i eksploziju, te posljedično izlijevanje nafte, posljedica ‘katastrofalno lošeg cementa oplate bušotine’, za što je odgovorna kompanija Halliburton. Njezin pak predsjednik Tim Probert izjavio je pred senatskim odborom da je Halliburton izveo sve radove u skladu uputama od British Petroleuma.

Slike na Nasa webu.

Više na http://www1.voanews.com/croatian/news/Direktori-kompanija-BP-Transocean-i-Halliburton-prebacuju-jedni-na-druge-93515884.html?refresh=1

Povezani članci

• 06/12/2010 -- Zabranimo uporabu plastičnih vrećica u Hrvatskoj
  Jedna se vrećica prosječno koristi 12 minuta. Nakon što se baci, razgrađuje se sljedećih 20 – 1.000 godina....
• 14/05/2010 -- Pogled na ekološku katastrofu
  Izljev nafte u Meksičkom zaljevu najveća je ekološka katastrofa godine koja neće poremetiti samo život u oceanu, već bi mogla narušiti ravnotežu prekras...
• 10/11/2011 -- Samo za vlasnike automobila
  Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, o...
• 26/10/2011 -- Počinje Jesenski ekoseminar Zelene akcije – educiraj se, aktiviraj se!
  Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U...
• 16/04/2011 -- Dan planeta Zemlje u Koretićima
  I ove godine organiziran je planinarski pohod dijelom Samoborskog Scoutskog Puta, te biciklistički pohod pod vodstvom BBK Šišmiš iz Samobora. Po dolasku na ...

Ovaj sklopivi, bez pedala, elekrtični bicikl dizajnirao je VW. Predstavljen je na sajmu Auto China 2010.

U šali ali ne daleko od istine kažu da stane u prostor od rezervnog kotača od automobila. “Bik.e” može prevaliti 30 km autonomno s najvećom brzinom 30km na sat. Kvaka je u tome da se puni kada se spremi u automobil. U svakom slučaju bacite oko na video.

Više na www.likecool.com

Povezani članci

• 10/11/2011 -- Samo za vlasnike automobila
  Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, o...
• 26/10/2011 -- Počinje Jesenski ekoseminar Zelene akcije – educiraj se, aktiviraj se!
  Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U...
• 16/04/2011 -- Dan planeta Zemlje u Koretićima
  I ove godine organiziran je planinarski pohod dijelom Samoborskog Scoutskog Puta, te biciklistički pohod pod vodstvom BBK Šišmiš iz Samobora. Po dolasku na ...
• 17/02/2011 -- Bosch lansira pogon za električne bicikle
  Bosch uskoro započinje serijsku proizvodnju pogona za električni bicikl koji je nazvan eBike, a namijenjen je za razne koncepte bicikala. Dosad se 13 proizvo�...
• 14/02/2011 -- Zatrpani vrećicama
  Godišnje se u svijetu potroši preko 500 milijardi plastičnih vrećica. Plivaju morem i vise s drveća čak i u zaštićenim područjima, tretiramo ih kao da ...