Bicikl.com - 1 adresa za 2 kotača » Absa Cape Epic http://www.bicikl.com Blog o bicikima i bicikl povezanim temama Fri, 10 Feb 2012 21:02:31 +0000 en hourly 1 http://wordpress.org/?v=3.3.1 Ghost Team Croatia odlični 53. na Absa Cape Epic – na najjačoj etapnom MTB utrci na svijetu! http://www.bicikl.com/archives/8579 http://www.bicikl.com/archives/8579#comments Mon, 04 Apr 2011 05:06:49 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=8579 Posljednjom etapom od Oak Valley-a do imanja Lourensford u dužini 65 kilometara i ukupne visinske razlike od 1700 metara završena je mountain bike utrka ABSA CAPE EPIC 2011!!! Ogromno imanje Lourensford i oko 10000 gledatelja dočekalo natjecatelje koji su ušli kroz posljednji cilj ovogodišnje utrke.

Pobjednici sedme etape bili su braća Fluckger iz tima TREK WORLD RACING sa vremenom 2:33,18.

Ukupni pobjednici utrke ABSA CAPE EPIC su tim 36ONE-SONGO-SPECIALIZED sa vozačima Burryem Standerom i Christophom Sauserom.

Hrvatski tim GHOST TEAM CROATIA u sastavu Đani Simčić i Vedran Mohorovičić nakon jučerašnje iscrpljujuće etape, danas su opet krenuli kao i na najdužoj etapi, vrlo silovito. Na dvadesetom kilometru od starta, nakon što su se držali oko četrdesetog mjesta ukupno, te prestigli mnoge natjecatelje koji su im bili izravna konkurencija, imali su tehničkih problema… Vedranu je puknuo lanac, te što je još gore, nisu ga mogli natrag spojiti. No kako sreća prati hrabre, naišao je natjecatelj iz Brazila po imenu Michel, koji je prošle godine upoznao hrvatske timove na istoj utrci i dao našim dečkima spojnicu za lanac!!!

Ovakvim tehničkim kvarom koji se ipak dobro završio, dečki su izgubili desetak minuta, a time i plasman koji su mogli ostvariti. No, ipak rezultat koji su ostvarili je bio više nego odličan, sa vremenom 3:23,56 zauzeli su 53 mjesto u kategoriji muškaraca, te 67 mjesto u

ukupnom poretku. Isti rezultat zauzeli su i sveukupno, nakon osam etapa, sa ukupnim vremenom od 37 sati, 5 minuta i 23 sekunde!!!

Čestitamo GHOST TEAM-u CROATIA na izvrsnom uspjehu, nadamo se da ih nismo posljednji puta vidjeli kao tim, te se zahvaljujemo svim sponzorima i čitateljima koji su pratili rezultate sa ovogodišnje utrke ABSA CAPE EPIC 2011.

Izvještaj poslao Ivan Črnjarić

Povezani članci

  • 03/04/2011 -- 6. etapa Absa Cape Epic
    Danas je na mountain bike utrci ABSA CAPE EPIC 2011 završena pretposljednja, 6 etapa dužine 119 kilometara i ukupnog uspona od čak 2700 metara. ...
  • 29/03/2011 -- Ghost Team Croatia na Absa Cape Epic
    Mountainbike tim u sastavu Vedran Mohorovičić – Đani Simčić pod imenom GHOST TEAM CROATIA nastupaju na osmodnevnoj mountainbike utrci ABSA CAPE EPIC u Ju...
  • 02/04/2011 -- Absa Cape Epic 2011 – part 2
    Drugim kronometrom u sklopu 8 etapa mountain bike utrke ABSA CAPE EPIC 2011 započeo je današnji dan u gradiću Worcester, 1,5 sati vožnje od Capetown-a....
  • 03/11/2010 -- 5. Labinjonski Trek Marathon Đaniju
    "Zadnji maraton u letošnji sezoni za nami!! Razen vremena je blo super!! Uživancija!!" ovako je utrku komentirao Matej Lovše - slovenski državni prvak koji ...
  • 25/10/2011 -- Završila 7. XC liga Drava 2011.
    U utorak 18.10.2011. završila je i sedma sezona xc lige Drava. Nakon odvoženih dvadeset kola u proljetnom i jesenskom dijelu ukupni je pobjednik već četvrtu...
]]> http://www.bicikl.com/archives/8579/feed 0 6. etapa Absa Cape Epic http://www.bicikl.com/archives/8571 http://www.bicikl.com/archives/8571#comments Sun, 03 Apr 2011 18:53:16 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=8571 Danas je na mountain bike utrci ABSA CAPE EPIC 2011 završena pretposljednja, 6 etapa dužine 119 kilometara i ukupnog uspona od čak 2700 metara.

Start i cilj etape bili su na imanju Oak Valley, u blizini gradića Grabouw. Više puta sam u ovim izvješćima napominjao kako na utrci ABSA CAPE EPIC nema lagane etape, što je i danas dokazano… Vozači su na pretposljednjoj etapi bili ponovno prisiljeni dati svoj maksimum. Najveći ukupni uspon na ovogodišnjem “Epic-u”, dužina od 119 kilometara (nakon jučerašnjih 143 kilometra), pješčane dionice, i bezbrojni single trackovi izvukli su iz natjecatelja posljednje atome snage.

Nakon jučerašnjeg fantastičnog uspjeha sa 41 mjestom u kategoriji muškaraca i 52 mjestom u ukupnom poretku, GHOST TEAM CROATIA danas je ostao bez snage za ponoviti takav rezultat. Jučerašnji uspjeh uzeo je danak u snazi i koncentraciji, te je bilo trenutaka kada Vedran nije vidio stazu ispred sebe… Prvih 30 kilometara tempo je bio solidan, no nakon toga, ugasili su se svi pogonski strojevi…Ipak, znajući da imenica “odustajanje “ ne postoji u njihovom rječniku, dečki su stisnuli zube (naročito Vedran) i stigli do cilja.

Rezultat nije bio toliko dramatičan, sa vremenom 6:38,36 GHOST TEAM CROATIA zauzeo je 63 mjesto u kategoriji i 85 mjesto u ukupnom poretku.

Pobjednici današnje etape sa vremenom 5:00,47 su tim MULTIVAN MERIDA BIKING 3 u sastavu Jose Hermida i Ralph Naef. Jose Hermida kao da je ovom etapnom pobjedom htio svima poručiti, “ipak sam ja aktualni svjetski prvak u cross country-u”…

I zaista bijelu službenu majicu svjetske biciklističke federacije (UCI) sa duginim bojama mogu odjenuti samo najbolji od najboljih.

Sutrašnja, 8 i posljednja etapa ove epske utrke započinje u Oak Valley-u i završava na imanju Lourensford. Bit će duga 68 kilometara, sa ukupnim usponom od 1700 metara i pogoditi ćete… sigurno neće biti lagana, a ne treba zaboraviti da natjecatelji u nogama imaju već 7 etapa za redom, i prošli su do sada 639 kilometara.

Danas neću izdvajati posebne zanimljivosti, koje ću ostaviti za posljednji izvještaj, već ću u svoje ime i svih Vas čitatelja koji pratite ovu utrku zbog hrvatskih natjecatelja, Đaniju i Vedranu zaželjeti da uspješno dođu do cilja, bez psihičkih, fizičkih i mehaničkih poteškoća.

Izvještaj posalo Ivan Črnjarić

Povezani članci

]]> http://www.bicikl.com/archives/8571/feed 0 Absa Cape Epic 2011 – part 2 http://www.bicikl.com/archives/8556 http://www.bicikl.com/archives/8556#comments Sat, 02 Apr 2011 05:48:47 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=8556 Drugim kronometrom u sklopu 8 etapa mountain bike utrke ABSA CAPE EPIC 2011 započeo je današnji dan u gradiću Worcester, 1,5 sati vožnje od Capetown-a.

Kronometar je bio dug 32 kilometra, sa ukupnim usponom od 800 metara. Staza je vodila po okolnim brdima, iznad grada Worcestera, sa mnogo single trackova, veoma strmim usponima i divnim predjelima, poput lokalnog golf kluba, gdje je bila smješteno mjesto za gledatelje.

Natjecatelji su kretali svakih 30 sekundi, počevši od 7 ujutro, do 14 sati.

Taktika GHOST TEAM-a CROATIA za današnji kronometar bila je ne forsirati previše i štediti snagu. Na relativno kratkoj stazi (32 km) izgubiti 2 minute nije mnogo, ali je dragocjeno sačuvati snagu za predstojeće etape.

Planirana taktika je sprovedena u djelo, te je GHOST TEAM CROATIA sa vremenom 1:31,37 u cilj ušao kao 55 u kategoriji muškaraca i 72 u ukupnom poretku. Time su Đani i Vedran sačuvali dragocjenu snagu za predstojeće etape, nisu izgubili mnogo vremena, u kategoriji su zadržali plasman, a izgubili su samo 2 mjesta u generalnom plasmanu.

Rezultati su na www.cape-epic.com

41. 52. Ghost Croatia Men 6:15.41,6 27:02.51,3
239-1 Vedran Mohorovičić Croatia 239-2 DJani Simčić Croatia

Povezani članci

]]> http://www.bicikl.com/archives/8556/feed 0 Ghost Team Croatia na Absa Cape Epic http://www.bicikl.com/archives/8501 http://www.bicikl.com/archives/8501#comments Tue, 29 Mar 2011 19:21:35 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=8501 Mountainbike tim u sastavu Vedran Mohorovičić – Đani Simčić pod imenom GHOST TEAM CROATIA nastupaju na osmodnevnoj mountainbike utrci ABSA CAPE EPIC u Južnoafričkoj Republici, tijekom ožujka 2011. godine.

Na ovom prestižnom natjecanju sudjeluje 1200 ponajboljih mountainbike vozača iz 43 svjetske zemlje. Utrka se sastoji od 8 etapa, dugačka je 707 km i održati će se od 27.3. do 3.4.2011. godine.

Utrka Absa Cape Epic, održava se već 8 godina u okolici Capetown-a u Južnoafričkoj Republici. U kratko vrijeme postala je jedna od najprestižnijih utrka takve vrste u svijetu. Dovoljno je reći da na njoj sudjeluju neki od ponajboljih vozača brdskog biciklizma današnjice, olimpijski pobjednici u brdskom biciklizmu i mnogi drugi. Jedna od njezinih posebnosti jeste to što amateri mogu nastupati sa profesionalcima, odnosno 50 najboljih timova jesu najbolji brdski biciklisti današnjice.

2011. godine utrka će trajati 8 dana, raspoređena u 8 etapa, ukupne dužine 707 km. Scenarij se odvija u okolici Capetown-a po prekrasnim krajolicima netaknute prirode koja pruža bezbroj mogućnosti za kreiranje staze, te se ona i mijenja svake godine. Vozači će u spomenutih 8 etapa dužine 707 km morati prijeći 14 000 metara visinske razlike, što ujedno opisuje njezinu težinu i zahtjevnost. Za utrku je prijavljeno 1200 vozača iz 43 zemlje.

Rezultati su na www.cape-epic.com

55. 70. Ghost Croatia Men 6:00.34,4 12:40.19,5
239-1 Vedran Mohorovičić Croatia 239-2 DJani Simčić

Povezani članci

]]> http://www.bicikl.com/archives/8501/feed 0 “Cape Epic 2010″ – Natašin osvrt http://www.bicikl.com/archives/3519 http://www.bicikl.com/archives/3519#comments Thu, 22 Apr 2010 06:12:59 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=3519 U nastavku Vam donosimo ispovijest Nataše Kovačić, hrabre “koturašice” koja je zajedno sa Paolom Slavićem nastupila na nedavno održanom “Cape Epicu 2010″. Nažalost, zbog zdravstvenih tegoba nije završila, al to nije ni bitno. Bitno je da su ona i Paolo i dalje veseli i zdravi! Uživajte u ovom predivnom štivu!

“CAPE EPIC 2010″

«…iako nije važno stići, nego krenuti i cilj je samo izlika, volio bih doći kamo sam pošao i naći što sam tražio…» riječi su koje mi je uputila mama po povratku iz Afrike, niti ne znajući kakva me bol tišti, s obzirom na ishod naše avanture.

Počevši od početka, CE bio je samo apstraktna ideja u glavi, samo predodžba u glavi zaljubljenika u biciklizam, pomalo pustolovnih, a nešto više autodestruktivnih sklonosti. Snovi se ostvaruju. San je postao realnost onog trena kada smo predavši sve osobne stvari, gurajući bicikl pred sobom stali na start Cape Epica, zajedno sa 1198 ljudi iz čitavog svijeta, koji su kao i mi žrtvovali vrijeme, tijelo, dušu, prijateljstva i novac kako bi bili ovdje.

Biciklizam nije samo sport, to je način života. Posebno kada ljubiš osobu koja poput tebe ljubi svoj bicikl kao da je živo biće sposobno uzvratiti tu ljubav. Ponekad ga imenuješ, lijepo ili ružno. Ovisi…

Tako smo, Paulo i ja na prvi dan proljeća stajali okruženi šarolikim dresovima, sponzorskim ili samo kreativnim, isčekujući trenutak kojega sam se pribojavala posljednjih mjesec dana. Kako ću startati u toj gužvi? Da li ćemo se izgubiti? Pitanja milijun, a samo jedan pucanj. Pucanj je zaustavio sve loše i opterećujuće i označio početak drugačijeg života. Života u kojem nema preranog buđenja i pripremanja obroka koje ćeš taj dan jesti na poslu kako bi po povratku kući bio spreman za višesatno pedaliranje, uz dovoljno energije za zagrijavanje odumrlih ekstremiteta. Života koji posao-trening-spavanje pretvara u bicikliranje i odmor ili pripremu za još malo bicikliranja. Divota! Života u kojem pospremanje stana, peglanje, kuhanje i pranje suđa ne postoji.

Voziš se novom zemljom i krajolikom koji se neprestano izmjenjujući u svim svojim pojavnim oblicima pretvaraju sate vožnje u stvarno uživanje. Na svakoj okrijepnoj točki komentator najavljjue svaki tim kao da su u najmanju ruku svjetski prvaci, a naša prezimena bivaju izgovorena na nekoliko različitih načina. Dobro smo. Jaki. Paulo je partner. Ne životni, jer da smo par to nije bilo upitno. Mučilo me da li ćemo funkcionirati kao tim. I jesmo. Jer žrtvovati brzinu i tehniku koju posjeduješ i voziti paralelno sa osobom koja je žensko, tjelesno slabija i time sporija ne može svatko. Nakon stotinjak km u kojima se dinamično izmijenjuju kamenita, pješčana i zemljana podloga, usponi i spustevi, šume, voćnjaci i čistine, organizator poznat kao Dr. Evil (zlo) nas je obradovao sa 12ak km starih tračnica, koje će se kasnije pokazati kobnim za moju ozlijedu. Stisnutih zubiju dočepali smo se asfalta, posljednjih metara uspona i spust do cilja – kroz malo pijeska, naravno.

Ulazak u cilj. Neponovljivo, nedoživljeno, neprocijenjivo…Zajedno. Sreća i ushit pobijeđuju umor. Skidanje cipela, ležanje u travi… Ovdje nema ničeg drugog – to je to. Buđenje, hrana, start, vožnja, hrana, odmor, priprema za drugi dan, hrana, spavanje.

5 u jutro. Doručak, mučnina, hladnoća. Dok stojimo na startu, tresem se, što od muke – najavljenih 90km singletracka, što od nedostatka sunca. Jučer smo bili na pol ukupnog poretka pa tako danas startamo par minuta kasnije, po grupama. Pruga je ostavila traga, no nekako uspijevam sjesti i krećemo kroz pijesak, doslovno «eating dust» nekoliko km, a onda kreće luda zabava. Osvajamo (stalno isto???) brdo uskom stazicom koja vijuga kroz područje «dead man walking» i budući je to najavljeno kao najgori dio, a ja sam većinu odvozila počinjem se opuštat – naravno, prerano. Slijedi izazov za moje tehničke sposobnosti. Na dugom spustu treniram živce, vještine, hrabrost i prste za kočenje i stvaram kolonu uljudnih biciklista koji ljubazno traže prolaz. (na leđnom startnom broju stoji ime vozača što omogućava oslovljavanje po imenu i kratke nevezane «where are you from?» razgovore).

Najviše po suncu, kroz pijesak i povremene vodene barijere završavamo i ovaj dan u dobrom raspoloženju, uz puno vazelina i nešto više žuljeva. Sprinterice su nekad valjda bile bijele, a mislim da ni moja prirodna boja nije crvena. Tuš i preventivni odlazak liječniku, budući više ne uspijevam sjesti na stolicu. Prvo medicinska sestra nabacuje šokirani izraz, zove liječnika pa gledaju, opipavaju, bockaju iglama, analiziraju i čude se da u rasponu ozljeda od sica ima nešto novo. Naručili me ujutro, dali lijekove i s osjećajem mučnine izbacili van. Slijedeći…

Jutro, nakon ječmene kaše s jogurtom (meni uz voće jedino jestivo, iako neki mogu jesti i jaja i ćevapčiće i pečeni krumpir) u 6 sati zauzimam mjesto pred liječničkim šatorom. Izlazi sestra i viče : «Guze! Guze ne moraju stajati u redu! Stanite lijevo.» …I cijeli red se pomakne lijevo.
Oblijepili nas flasterima. Paulo je sve pripremio tako da samo uskačem u dres. Slabo mi je do te granice da ne mogu progutat nikakve suplemente koji su po rasporedu i molim Boga da mogu sjesti na bajk. Al u glavi sam ok i znam da mogu. Mislila sam da je to najvažnije…

Startamo kroz isti pijesak kao prethodni dan i iako je danas 127 na rasporedu, smatram to manjim problemom od singletracka jučer. Koja prevara! Grbavi teren šalje signale boli ravno u mozak, no pokušava to ignorirati. Paulo vidi kaj se događa i želim ga razuvjeriti no sve mi piše na licu, a i vučem se ko magla budući svaki stisak na pedalu uzrokuje suze. Plačem i borim se sama sa sobom, vučem se, ali neću odustati. Nisam nikada… Stanje mi je sve gore i u zoni teškog srca tražim nekoga kome ću se javiti da odustajem. Divan čovjek, zatrčao se prema meni, odmah me odveo do liječnika i nekoliko puta pitao ako trebam pomoć, ako sam se ozlijedila. Ja se samo sjećam da sam govorila «ja sam dobro, ali dobro sam, a ne mogu…». Najgori mogući osjećaj u životu – znati da možeš, a biti onemogućen. U tom trenu sam se slomila, užasno emotivan trenutak koji ostavlja slomljeno srce i nešto s čime se treba nositi. Paula pitaju ako on nastavlja i vidim da želi ići i jasno da mu govorim neka ide, oboje smo se namučili ove ledene zime da bi odustao zbog mene. No očito nisam uvjerljiva dok isplakujem dušu te on donosi odluku zbog koje ću još dugo osjećati krivnju – o(du)staje sa mnom. Grozan osjećaj. Prebacili su nas u kamp i što sad? Kao da je život stao, sve postaje bezveze. Ostale dane želim zaboraviti jer gledati druge kako startaju u izvrsnoj atmosferi koju stvaraju voditelji programa, ili još gore, kako ulaze u cilj, sretni i zadovoljni bolno je iskustvo. I tako nekoliko puta.

U nedjelju napuštamo selo šatora, želeći pobjeći što dalje i zaboraviti čim prije. Topli tuš u bijeloj kupaonici, ogromni krevet i ručak po vlastitom izboru donekle pomažu u tome. Ponedjeljak smo postali pravi turisti i pokušali vidjeti čim više CPT-a i vrijedilo je. Čitava regija je divna.

Utorak letimo doma, i od srijede kad smo sletjeli pričamo o tome kako je bilo, i kako je nažalost završilo…

Trebalo mi je mjesec dana da poželim sjesti na svoj bajk. Težak osjećaj neuspjeha toliko je opterećujući kad znaš koliko si truda uložio da nisam mogla ni gledati slike ni govoriti o tome bez suza. I dok ovo pišem, teško je…
Treba to preboljeti.

Nataša Kovačić
Preuzeto sa stranica www.kkj.hr

Povezani članci

  • 29/03/2010 -- Izveštaj sa 6. etape Cape Epic
    Priča tako kreće od starta koji kroz grad vodi na brzu cestu nekih 10 km i zatim krece pustolovina. Dubok pijesak lagano penjanje prve kapi znoja i zatim opa...
  • 29/03/2010 -- 7. etapa Cape Epica i veliko finale
    Noćas nam jaki vjetar i nije dao baš mira za spavanje u šatorima, no jutro je svanulo oblačno i prohladno i taman pravo za još jednu etapu kojoj je i start...
  • 27/03/2010 -- Interview s teamom Fraccaso racing
    Interview s teamom Fraccaso racing, nakon šest etapa 76. Kategorija man, 100 u ukupnom poretku...
  • 26/03/2010 -- Cape Epic #5 etapa – TTT, Fracasso ukupno 111.
    Na današnjoj etapi timovi su startali po obrnutom redoslijedu, od najslabije do najbolje plasiranih. To je dalo priliku boljim timovima da se ipak malo odmore...
  • 25/03/2010 -- Bike&Babe odustali od Cape Epica
    Na žalost, Nataša Kovačić i Paolo Slavić na sredini 3. etape zbog velikih dravstvenih problema, morali su odustati od utrke. Hrabro su odvozili prve dvije ...
]]> http://www.bicikl.com/archives/3519/feed 0 7. etapa Cape Epica i veliko finale http://www.bicikl.com/archives/2239 http://www.bicikl.com/archives/2239#comments Mon, 29 Mar 2010 04:52:19 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=2239 7. etapa. Datum: subota, 27.03.2010. Start: Oak Valley Cilj: Oak Valley Dužina: 99 km Visinska razlika: 2160 m Time limit: 10 sati Start: po grupama od 7 do 7 i 30

Noćas nam jaki vjetar i nije dao baš mira za spavanje u šatorima, no jutro je svanulo oblačno i prohladno i taman pravo za još jednu etapu kojoj je i start i cilj u istoj točki. Mjesto u koje smo sada došli zapravo je ogromno imanje i kao takvo prilično odvojeno od svijeta. To je i razlog što naša izvješća nisu stizala redovno.

Iako je današnja etapa trebala za dečke biti gotovo rutinerska, opet se pokazalo da na ovakvim utrkima nije dovoljna (iako jesvakako najbitnija) fizička sprema. Naime, kada smo na prvoj feed zoni vidjeli da je hrpa timova koji su standardno iza jedinog našeg koji je još i igri, shvatili smo da se nešto dogodilo. I zaista, Ivo je došao nasmijan i gotovo nas tješio da je sve u redu. No, Mile je došao sav napaćen i totalno iscrpljen. Kao što je i uobičajeno na dalekim putovanjima, a posebno kada je na kupu gotovo 3000 ljudi, Mile je pokupio nekakvu crijevnu virozu. U kombinaciji s povraćanjem kao posljedicom napora, izgledao je i osjećao se potpuno iscrpljeno. Sa strahom smo odlazili na svaku slijedeću feed zonu i očekivali njihov prolazak. No, na kraju je ipak sve dobro završilo i bez obzira na sve probleme i nešto lošiji start, etapu su uspješno okončali na 60. mjestu u kategoriji man i 82. overall.

Iako je ovo timska utrka i samo rezultat koji tim postigne zapravo se broji, u redu je spomenuti i Vedrana Mohorovičića. On je danas imao jako dobar dan i bez problema odvozio etapu te je imao odlično konačno vrijeme (5:22.55). Samo za usporedbu Ivo i Mile (zbog gore navedenih problema) vozili su 5:42:38. Moho je na kraju današnje sedme etape bio na 8 mjestu među 99 individualnih vozača.

8. etapa. Veliko finale Datum: nedjelja, 28.03.2010. Start: Oak Valley Cilj: Lourensford Dužina: 65 km Visinska razlika: 1640 m Time limit: 15:30 Start: 8:30

Napokon je došao i taj dan. Nakon još jedne noći prospavane u šatoru u sklopu Media centra (tek tolki da iz prve ruke osjetimo kako je dečkima spavati u šatorskom naselju) ustali smo sat vremena kasnije nego uobičajeno jer je i start kasnije nego u prethodnim etapama. Dečki su bili spremni, nasmijani. Još tako malo, a tako puno do kraja. Ne smijem ni pomislit kako je nekom timu koji nakon 7 etapa iz nekog razloga ne završi osmu i posljednju. Dakle, nije kraj dok zaista nije kraj.

Tradicionalna, posljednja etapa ABSA CAPE EPICA je ujedno i najkraća, no daleko od najlakše. Nakon što biciklisti napuste prekrasnu Oak Valley (Dubašnicu) i napuste nepregledne vinograde i voćnjake počinju strmi, ali kratki upsoni prema prijevoju s kojeg se vidi Grabouw. Nakon toga slijedi kombinacija singletracka i napornih uspona kroz Hottentot Holland rezervat prirode. Na zahtjevnom downhillu ponovo će doći do izražaja tehničke vještine. Kao i na početku u prvoj etapi, bicikliste čeka vožnja po tračnicama i nakon ravnog završnog dijela staze doček heroja na velikom finišu u Lourensford.
Koliko god je bilo zadovoljsktvo dočekati prvoplasirane timova na završetku ove veličanstvene utrke, još je ljepše pljeskom pozdraviti slabije plasirane timove, neprofesionalce i vidjeti iskrenu radost i ponos i beskrajno olakšanje što su utrku uspješno završili. Bilo je tu i suza radosnica i mahanja nacionalnim zastavama i ulaska kroz cilj na zadnjem kotači i nošenja partneta na ramenima. Posebno interesantan bio je ulazak jednog od najstarijih natjecatelja koji je EPIC završio po 7 (sedmi!) put. On je nekoliko metara prije cilja sišao s bicikle i doslovno upuzao u cilj vukući bike! Naravno, bila je to samo predstava za oduševljenu publiku.

Rezultat posljednje etape nije utjecao na ukupni poredak te su pobjednici ponovo tim Bulls 1 (Karl Platt i Stefan Sahm), na drugom mjestu Songo-Specialized by DCM (Cristoph Sauaer i Burry Stander) te trećeplasirani MTN Qhubeka Topek Ergon (Kevin Evans i Alban Lakata). Više detalja mmožete pogledati mna službenoj stranici www.cape-epic.com

Svaka čast profesionalcima, ali nas je više interesirao rezultat našeg jedinog tima preostalog u utrci Fracasso racing (Ivo Rubinić i Milivoj Miljković) te naravno Vedrana Mohorovičića, koji je utrku hrabro do kraja odlučio odvoziti kao individualac.

Ivo i Mile bili su fantastični! Uopće nismo bili spremni na njihov dolazak, jer su nam u svim dosadašnjim etapa kao orijentir služili Peter Vesel i Tanja Žakelj. Naši su naime uvijek bili nekoliko minuta iza navedenog tima. No, danas su rasturili i odvozili ovu etapu kao da su svježi i odmorni i kao da je prvi ne posljednji dan te uletili u cilj prije slovenskog mix tima. Dakle, svim ostalim hrvatskim biciklistima rukavica je ponovno bačena. Još uvijek imamo ne samo prvi nego i za sada jedini hrvatski tim koji je završio ABSA CAPE EPIC utrku i to drugu godinu zaredom. Pri tome su oba cilja ostvarena: prvo – uspjeli su kao tim završiti utrku, drugo – poboljšali su vlastiti rezultat od lani (ove godine 68. u kategoriji man, a 90 ukupno).

Bravo dečki!

Nažalost, naš drugi tim GT EXPERIENCE ADVENTURE TEAM nije bio iste sreće (to se samo tako kaže, iza završene utrke ipak nije samo sreća). Uspjeh je doslovno polovičan, jer nakon što je Valent Božić odustao nakon četvrte etape, njegov timski partner Vedran Mohorovičić ipak je uspješno okončao utrku i dobio zasluženu medalju finišera. Iako je to tako mala i simbolična stvar, tek kada se dojmovi slegnu, biti će jasno kako je to ustvari priznanje za jedno veliko postignuće i napokon ogromno osobno iskustvo.

Na kraju, hvala svima koji su pratili ovu stranicu i na bilo koji način iskazali interes prema ovome što naš klub radi. Nadamo se da smo vam barem malo mogli dočarati atmosferu na i oko utrke. A ako je tekst možda bio malo statičan, budući da je ipak djelo promatrača, pokušajte slijedeće godine sami participirat u utrci pa iz prve ruke provjerite kako je ovdje. Svakome tko si to može priuštit svakako bi to preporučila jer je jedno neponovljivo i nezaboravno iskustvo. Riječima Petera Vesela „Huda zadeva!“.

iz Afrike Adriano i Nataša

Slike sa utrke http://bbk-marun.hr/index.php/2010/03/7-etapa-i-veliko-finale/?shashin_album_key=6

Bicikl.com se zahvaljuje BBK Marun na dopuštenju prijenosa ovih prekrasnih izvješataja i čestitamo svima!

Povezani članci

]]> http://www.bicikl.com/archives/2239/feed 0 Izveštaj sa 6. etape Cape Epic http://www.bicikl.com/archives/2221 http://www.bicikl.com/archives/2221#comments Mon, 29 Mar 2010 06:39:19 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=2221 Cape Epic, Južna Afrika. Datum: petak, 26.03.2010. Start: Worcester Cilj: Oak Valley Dužina: 123 km Visinska razlika: 2240 m Rampa: 10 sati Start: po grupama od 7 do 7 i 30

Kao što slike govore, danas sam dobio priliku na motoru (kojeg je vozio profesionalni vozač kojeg mi je dodijelio organizator utrke, a zahvaljujući akreditaciji za medije) iskusiti barem dio čari i/ili patnje biciklista i staze kojom prolaze.

Priča tako kreće od starta koji kroz grad vodi na brzu cestu nekih 10 km i zatim krece pustolovina. Dubok pijesak lagano penjanje prve kapi znoja i zatim opasno spuštanje. Tu nailazimo na prvi udes gdje biciklistu bolnicari na quad vozilu peru i krpaju (krvava noga, krvava ruka i natuceno cijelo lice). Slika govori da zaista utrka nije bezazlena , krecemo dalje i izlazimo na makadam gdje vozimo s biciklistima. Nakon nekoliko kilometara vožnje paralelno s njima, oči žuljaju sve vise i vise , kolicina biciklista uz koju vozimo podize toliku prasinu da se skoro i ne vidi kuda se vozi. Mogu samo zamislit kako je satima biti u toj prasini i postaje mi jasno zasto tako prljavi dolaze u cilj. Nakon makadama izlazimo na asfalt i to na podrucje državnog zatvora i vojnog kompleksa gdje vojnici i naravno zatvorenici navijaju i pljeskom podržavaju bicikliste. To je podatak koji govori koliko državne vlasti drze do bicilizma i ove utrke. Ovo je jedan od najljepših krajolika kroz koje je utka do sada prosla sto znaci prolazak uz jezero i preko brane. Drago mi je da mogu nase decke pratit duz staze, poslikat ih, podrzat i naravno barem djelomicno shvatit kako im zapravo naporno. Nakon jezera krece singeltrack brdo gdje mi sa motorom zaobilazimo i jurimo pa poljima i makadamskim putima da bi sustigli bicikliste i docekali ih na iducem brdu. Tu smo ih cekali nekin 20 minuta. Prema dolazecem helikopteru koji prati vodece jasno nam je da su uskoro kod nas. S brda seze prekrasan pogled na cijelu regiju.Uskoro nakon vodecih prolaze nas i slovenski timovi. Cak ni s motorom ne mozemo po svim putevima kojima prolaze bicikliste, te ih ponovo zaobilazimo i ulazimo u rutu staze loveci vodece. Put kojim smo vozili i to moram priznat ne sporo nekih 10-tak minuta, zaista odaje tezinu staze. Odvozivsi ili sudjelujuci i organizaciji nekih maratone u Hrvatskoj moram reci da tako teske i zahtjevne dionice mi nemamo. Kada bi mozda vise koristili takve staze za utrke i treninge mozda bi bili i nasi vozaci bili bolje rangirani na medjunarodnoj sceni.

Nakon izlaska iz te dionice dolazimo na makadam gdje im pocinje 3 km penjanja do trece i zadnje feed zone danas. Tu smo moj sofer i ja odlucili otici pjeske na feed zonu te sacekat i podrzat nase. Dok smo se penjali prosli su nas mnogi poznati vozaci vozaci. Nekoliko trenutaka nakon sto smo se popeli na vrh, stizu i Rubinic-Miljkovic. Slijedi okrijepa i podrska i oni krecu ka sljedecem brdu, a mi se spustamo na dno gdje cekamo Mohorovicica. Nakon davanja i njemu moralne podrske odlazimo u cilj. Nismo stigli ni popricat o dozivljajima dana i evo iznenadjenja. Vec ulaze u cilj Fracasso team sa rezultatom 72. u overollu i 55. man sa vremenom 6:01.50 te nakon njih i slovenski tim Zakelj-Vesel na 82 overall i 4. Mix team. U cilj Mohorovicic ulazi sa vremenom 6:40.57

Danas je bio zaista dobar dan, kako za vozace tako i za nas pratnju. Osim mene koji sam utrku pratio na dva kotaca, Natasa Vidulin, predsjednica kluba i takoder akreditirana kao novinar, pratila je utrku iz zraka (pozdrav Garry-u, vrlo pazljivom vozaču chopera tj. helikoptera), a Valent i Ivan kombijem su takoder pratili decke od jedne do druge feed zone te usput i zaplesali i zapjevali s grupicom lokalnih stanovnika.

Bio je to zaista sjajan dan! Jos samo dvije etape!

Iz Afrike piše Adriano Marković

Vipe na klupskoj stranici BBK Marun http://bbk-marun.hr/index.php/2010/03/izvestaj-sa-6-etape/

Povezani članci

]]> http://www.bicikl.com/archives/2221/feed 0 Interview s teamom Fraccaso racing http://www.bicikl.com/archives/2143 http://www.bicikl.com/archives/2143#comments Sat, 27 Mar 2010 05:58:12 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=2143 FRACASSO RACING TEAM (nakon šest etapa 76. Kategorija man, 100 u ukupnom poretku)

ČLANOVI TEAMA: Ivo Rubinić (BBK MARUN LOVRAN) i Milivoj Miljković (BBK MARUN LOVRAN)
Intervju: Nataša Vidulin Odgovori: Milivoj Miljković

1. OTKUD PRVE INFORMACIJE O UTRCI I ZAŠTO STE SE ODLUČILI SUDJELOVAT?
Miljković: Prve informacije dobio sam od Ive Rubinića koji je utrku pratio već unazad nekoliko godina. Među mountainbikerima se znalo da je to Tour de France za brdski biciklizam. Dodatne informacije dobili smo i od kolege Uroša Breškog iz Slovenije. Odlučili smo se sudjelovat (lani nam je bio prvi Epic) jer smo htjeli provjeriti da li mi to možemo završit, Ove godine motiv je bio pobijedit ostale timove iz Hrvatske te poboljšat lanjski rezultat.

2. KOLIKO SU TRAJALE I KOLIKO SU TRAJALE PRIPREME?
Pripreme su tradicionalno počele 01.11.2009. Neprestano su trajale do pred početak utrke s malom pauzom od 15. Do 22.01.2010. zbog skijanja, odnosno Ivotove bolesti. Trajale su dakle, gotovo neprestano i to po 15 do 20 sati tjedno. Isključivo na cestovnom biciklu. Promijenili smo i prehranu te što zbog toga, a što zbog zaista intenzivnog treninga, skinuli i koju kilu. Trenirali smo i po mraku i po zaista hladnom vremenu ispod nule.

3. KAKO OCJENJUJETE TEŽINU I ZAHTJEVNOST DOSADAŠNJIH ETAPA?
Danas je gotova šesta etapa. Zaključak je da su do sada jako tehnički zahtjevne i jako riskantne. Kratko cut off (rampa) vrijeme ne dopušta baš jako puno kvarova sporimjim vozačima.
Prve tri etape bile su iscrpljujuće. Na kraju prveetape nakon 110 km organizator tj. osoba koja postavlja stazu (ne)popularni Dr. Evel, stavio je 7,6 km vožnje po pruzi što „ubija“. Pragovi pruge su čelični i jako je naporno jer je prag svakih 0,8 metara i to nabija. Na kraju druge etape su stavili pješčanu zonu (u prijevodu malo guraš-malo voziš).

4. ŠTO SVE PROLAZI KROZ GLAVU TIJEKOM UTRKE?
Razmišljaš o tome što te još čeka i o planovima, ali u principu ne razmišljaš jako o ničemu. Mozak na pašu i peglaj.

5. KAKAV JE OSJEĆAJ ZAVRŠITI ETAPU?
Izvrstan. Jedna manje.

6. NAJBOLJE NA UTRCI?
Najbolje je kad završiš etapu dvadeset mjesta ispred tvog dotadašnjeg ukupnog poretka.Isto tako je super kada uletiš u cilj i zavališ se na travu i popiješ mrzlu colu o kojoj misliš zadnjih šest sati.

7. NAJGORE NA UTRCI?
Najgore je kada shvatiš da si u problemu s krizom, a imaš mogućnost da napreduješ, a dogodi ti se tehnički kvar i svi tvoji konkurenti prolaze pored tebe, a ti si nemoćan.
8. KAKO OCJENJUJETE PARTNERA OVE GODINE?
Partner je na nivou.

9. SAVJET ONIMA KOJI BI VOLJELI SUDJELOVATI?
Neka triput razmisle. Primjer su ostala dva tima. Puno ulaganja, treniranja, znoja, novaca, vremena i onda ideš doma bez medalje. Više je to za one koji treniraju biciklizam na amaterskom ili profesionalnom nivou, a nikako za rekreativce

Više fotkica po etapama.

http://bbk-marun.hr/?p=266

Povezani članci

]]> http://www.bicikl.com/archives/2143/feed 0 Cape Epic #5 etapa – TTT, Fracasso ukupno 111. http://www.bicikl.com/archives/2113 http://www.bicikl.com/archives/2113#comments Fri, 26 Mar 2010 06:45:26 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=2113 Dan peti – četvrtak 25.03.2010. Start: Worcester Cilj: Worcester Dužina: 27 km Visinske razlike: 860 m Start: od 7:00 svakih 30 sekundi, po obrnutom poretku

Na današnjoj etapi timovi su startali po obrnutom redoslijedu, od najslabije do najbolje plasiranih. To je dalo priliku boljim timovima da se ipak malo odmore i do kasnije odspavaju (koliko je to moguće s obzirom da spavaju u šatorima okruženi s još cca 1200 ljudi). No, da se prateća ekipa ne bi odmorila pobrinuo se Vedran Mohorovičić, preostali član tima GT Experience Adventure koji je, što je za svaku pohvalu, odlučio nastaviti utrku. Naime, biciklisti kojima je jedan član tima odustao, imaju pravo nastaviti utrku i ako je završe isto imaju status finishera. Spadaju u kategoriju „individualaca“ i na običnim etapama startaju nakon svih, no na time trialu (koji se vozi po obrnutom redoslijedu) startaju prvi. I tako smo, kao i preostalih dana, ustali u 6 sati i jako navijali nakon što se Moho spustio niz rampu te odmah požurili na prvu feed zonu. No, kako je do nje biciklistima samo 5 km, a Moho je izgleda jedva dočekao priliku da se malo raspuše, prošao je WP prije nego što mo mi cestom stigli do nje. No, s obzirom da je današnja staza oblika osmice, sačekali smo na istoj lokaciji
još neko vrijeme i ipak dobili priliku podržati Vedrana koji je na kraju imao izvrstan rezultat (1:30:20,6), odnosno, 8 mjesto od ukupno 75 individualaca.

Tim Fracasso racing (Ivo Rubinić i Milivoj Miljković) odlučili su ovu etapu poštediti i sebe i bicikle nepotrebnog napora te tako, koliko je god moguće, svježiji dočekati, po mnogim procjenama najtežu sutrašnju etapu br.6. No, sreća ponovo nije bila na njihovoj strani te su im čak dva bušenja gume dodala petnaestak minuta u ukupnom poretku te ih je njihov današnji rezultat ( 1:45:33,6) bacio na 173. mjesto u kategoriji man, a 215. u overall poretku. No, taj rezultat ipak nije previše poremetio njihovu poziciju nakon odvoženih pet etapa te se sada nalaze na 83. tj, ukupno na 111. mjestu. Stvarno mora biti frustrirajuće za bicikliste što bez obzira na svu njihovu pripremljenost jedan tehnički problem može toliko utjecati na finalni rezultat. Ta spoznaja nije laka kada se radi o 80.-om ili 200- om mjestu, a kako li je tek vodećima. Svi se slažu da je tim Sauser-Stander najspremniji, ali eto nemaju sreće te iako su uvijek u vrhu, ni ove godine, barem nakon prvih 5 etapa nisu prvoplasirani. To to su čari igre koja se zove brdski biciklizam.

S obzirom da se o današnjoj kratkoj etapi nema previše za pisat, pokušat ću vam malo dočarati atmosferu u natjecateljskom selu. Kako je ovdje u JAR-u najpopularnija igra ragbi, u mjestima koje smo dosad posjetili, smjestili su nas na ragbi igralištima. Selo je fantastično postavljeno i opremljeno svime što natjecateljima treba. Dio sela čini šatorsko naselje z a natjecatelje, šatorsko naselje za medije, ogromni šatori u kojima se poslužuju doručak i večera te održavaju svakodnevni brifinzi, tj. rekapitulacija prethodnog dana ( proglašenje pobjednika etape, podjela dresova za vodeće nakon x. etapa ) te predstavljnje slijedeće etape. Osim toga, natjecateljima su na usluzi šatori s masažom, šatori sa servisom i rezervnim dijelovima raznih proizvođača biciklističke opreme, zatim tzv, chill zona za opuštanje , MTN internet point (svaki dan 10 min gratis interneta za bicikliste s uslugom besplatnog punjenja mobilnih aparata) pa naravno wc-i i tuševi i štandovi na kojima možete ostaviti robu na pranje i pokupiti je slijedeći dan (za zaista skromnu naknadu od 10 randa za 1 kg, što je cca 7,5 kn). Ponudu upotpunjava i medija centar, ured za informacije o utrci (racing office), štandovi s brzom hranom te kamp kućica kao mali caffe bar, a tu su i nezaobilazni štandovi s biciklističkom odjećom i opremom Adidas. Za natjecatelje je odmah po dolasku u cilj osigurana okrijepa (razna pića i catering lunch paketi), a odmah im volonteri uzimaju bicikle i odnose na pranje. Zaista, kompletna usluga kja omogućava biciklistima da se potpuno koncentriraju na utrku. Naravno, to se sve odnosi na „obične“ timove. Profesionalni naravno imaju poseban tretman, od smještaja u kamperima do kompletne logistike koja je samo njima na raspolaganju.

Hrane ima u izobilju, no nije baš po guštu našim dečkima. Sve je organizirano na principu švedskog stola, te se za večeru serviraju najčešće tri menija (riža-povrće, tjestenina-umak, meso-povrće-krumpir) sa salatom, sokom, voćem, kruhom, kolačem, kavom….Svega ima u izobilju no nažalost prilično je bezukusno. Slično je i za doručak te redovito odlazimo dečkima u najbližu trgovinu po novu zalihu nutelle.

Što se vremena tiče, osnovna je karakteristika velika temperturna razlika između jutarnjih i večernjih sati i dana. Najčešće se temperature kreću od 9 do čak 36 stupnjeva. S obzirom da smo smješteni na 200 do 400m nadmorske visine, okruženi planinama, stalno ima nekakvog vjetra koji donosi osvježenje, ali i diže neugodne oblake pijeska i prašine (zapravo crvenkaste zemlje, ali je toliko suha da izgleda kao prašina). Večeras se poprilično naoblačilo (kao kad se iznad naše Učke stvori „kapa“) te je za sutra moguće i osvježenje u obliku kiše. Dečki kažu da ne bi imali ništa protiv.

Za kraj samo još malo statistike:

Više na http://bbk-marun.hr/?p=253

Povezani članci

]]> http://www.bicikl.com/archives/2113/feed 0 Bike&Babe odustali od Cape Epica http://www.bicikl.com/archives/2098 http://www.bicikl.com/archives/2098#comments Thu, 25 Mar 2010 08:36:50 +0000 Costa http://www.bicikl.com/?p=2098 Na žalost, Nataša Kovačić i Paolo Slavić na sredini 3. etape zbog velikih dravstvenih problema, morali su odustati od utrke. Hrabro su odvozili prve dvije etape ali zdravlje je ipak na prvom mjestu. Probali su problem riješiti i sa antibioticima ali jednostavno više nije bilo pomoći. Kako sami kažu probati će sanirati ozljedu te kroz dva dana nastaviti utrku van konkurencije. Svaka čast na borbi! Sretno!

Više na http://www.kkj.hr/

Povezani članci

  • 22/04/2010 -- “Cape Epic 2010″ – Natašin osvrt
    …iako nije važno stići, nego krenuti i cilj je samo izlika, volio bih doći kamo sam pošao i naći što sam tražio…» riječi su koje mi je uputila mama...
  • 29/03/2010 -- Izveštaj sa 6. etape Cape Epic
    Priča tako kreće od starta koji kroz grad vodi na brzu cestu nekih 10 km i zatim krece pustolovina. Dubok pijesak lagano penjanje prve kapi znoja i zatim opa...
  • 29/03/2010 -- 7. etapa Cape Epica i veliko finale
    Noćas nam jaki vjetar i nije dao baš mira za spavanje u šatorima, no jutro je svanulo oblačno i prohladno i taman pravo za još jednu etapu kojoj je i start...
  • 27/03/2010 -- Interview s teamom Fraccaso racing
    Interview s teamom Fraccaso racing, nakon šest etapa 76. Kategorija man, 100 u ukupnom poretku...
  • 26/03/2010 -- Cape Epic #5 etapa – TTT, Fracasso ukupno 111.
    Na današnjoj etapi timovi su startali po obrnutom redoslijedu, od najslabije do najbolje plasiranih. To je dalo priliku boljim timovima da se ipak malo odmore...
]]> http://www.bicikl.com/archives/2098/feed 0