Prvi bicikli u Zagrebu pojavili su se krajem šezdesetih godina 19. stoljeća dok je prva biciklistička organizacija Prvo hrvatsko društvo biciklista utemeljena 1885. godine (prva biciklistička utrka priređena je na Zrinjevcu 29. lipnja 1886. godine). Devedesetih godina 19. st. biciklizam je najorganiziraniji i najmasovniji šport u Zagrebu.

U početku, natjecanja su se održavala isključivo na trkalištima. Prvo biciklističko trkalište izgradio je 1891. godine Hrvatski klub biciklista Sokol, na današnjem Rooseveltovom trgu, a Prvo hrvatsko društvo biciklista izgradilo je 1895. godine trkalište na Koturaškoj cesti.

Prva cestovna utrka od Zagreba do Petrinje održana je 14. kolovoza 1892. godine. Početkom 20. st. u Hrvatsku je, predvođen nogometom, prodro tzv. moderni šport. Nogomet je od biciklizma preuzeo aureolu najpopularnijeg zagrebačkog športa. Najbolji zagrebački biciklisti prije Prvog svjetskog rata bili su Franjo Gregl i Milan Meniga. Njihovi se uspjesi kasnije nisu ponovili. Oni su pobjeđivali na utrkama u konkurenciji najboljih europskih vozača.

Prva utrka za državno prvenstvo održana je 21. rujna 1919. godine, na cesti od Celja do Zagreba. Pobijedio je Josip Pavlija, biciklistički mehaničar iz Kustošije. Ta gradska četvrt bila je između dva svjetska rata centar ne samo hrvatskog već i jugoslavenskog biciklističkog športa. Iz Kustošije potječe većina naših najboljih biciklista. Pavlija je 1920. i 1921. godine osvojio Cestovno državno prvenstvo. On nije bio samo vrstan vozač, već je odgojio i brojne druge poznate bicikliste. Tako je jedan od najboljih hrvatskih biciklista, August Prosenik, započeo svoju športsku karijeru u Hrvatskom klubu biciklista Sokol u kojem je Pavlija bio tehnički vođa. Prosenik je više puta osvojio državno prvenstvo. Uspješno je nastupio na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine. Pobjednik je prve hrvatske etapne biciklističke utrke Kroz Hrvatsku i Sloveniju 1937. godine. Pobijedio je na utrci Oko Rumunjske (1946.) i u prvom dijelu Utrke mira od Praga do Varšave (1948.).

Iz Kustošije su i vrsni vozači, Josip Šolman i Emil Osrečki. Josip Šolman pobijedio je u dvije etape utrke Trst – Varna a 1945. bio je cestovni prvak Hrvatske. Emil Osrečki je bio prvi u cestovnoj vožnji na državnom prvenstvu 1950. godine. Stanovnici Kustošije budno su pratili aktivnosti i uspjehe biciklista. Mnogi su ih željeli poznavati, nalaziti se u njihovom društvu ili biti u prilici počastiti poznatog biciklista.

Cestovne utrke su se mahom održavale u zapadnom dijelu grada, a start ili cilj nalazio se doljnjem dijelu Ilice. Kultno mjesto biciklističkih događanja bila je gostionica Štrban. Danas je u toj zgradi u Ilici br. 289 lokal poduzeća Lovački rog. Veliko zanimanje za biciklizam u Kustošiji potaklo je osnivanje Koturaškog i športskog kluba Orijent. Klub je osnovan 16. travnja 1939. godine u Ilici na današnjem broju 331. Tehnički referent kluba bio je poznati zagrebački biciklist Ivan Penčev. U klubu je djelovala i ženska sekcija. Klub je organizirao utrke u Sv. Nedelju, Samobor i Tuheljske toplice. Klupske zabave priređivane su u vrtu gostionice Perić. Danas je to zgrada u Ilici 303.

Burne zabave uz ples, tombolu, šaljivi zatvor i druge atrakcije trajale su do zore. Prihod sa zabave koristio se za nabavku športske opreme. Bicikle i rezervne dijelove nabavljali su sami članovi. Tek nakon dokazane kvalitete klub je najuspješnijima plaćao dio troškova.

O popularnosti biciklizma u prijeratnoj Hrvatskoj svjedoči i sprovod posmrtnih ostataka Franje Gregla u Zagrebu. Njegove kosti su, na inicijativu biciklista, 1939. godine prenesene iz slovenskog Komena, gdje je kao pilot poginuo 1916. godine i uz najveće počasti pokopane na Mirogoju.

U međuratnom razdoblju pripadnici radničke klase nisu imali mnogo prilika za društvenu afirmaciju. Biciklizam je bio jedna od rijetkih. Zbog opće popularnosti, mecene biciklističkog športa bili su industrijalci, obrtnici i ugostitelji. Život dobrih vozača bio je izuzetno težak. Nakon mukotrpnog osamsatnog rada, slijedio je naporan, višesatni trening. Utrke su se vozile isključivo nedjeljom. Promet se za vrijeme utrka normalno odvijao. Vozilo se bez ikakve pratnje i bez okrijepnih stanica i radio-veze, s malim brojem sudaca. Sami vozači bili su i mehaničari i liječnici. Sudari s gledateljima i stokom bili su česti. Za sav taj silno uloženi trud i napor dobivao se lovor-vijenac, neki skroman praktični predmet i eventualno slava.

Zdenko Jajčević, Hrvatski športski muzej

Više na www.mgz.hr

Povezani članci

• 29/06/2010 -- Godišnjica prve biciklističke utrke u Zagrebu
  Na današnji dan 29.06.1886. je održana prva biciklistička utrka u Zagrebu. Utrka se vozila na Zrinjevcu, a utrkivalo se u dvije kategorije - veliki bicikli i...
• 17/08/2010 -- Kako kupiti dječju sjedalicu za bicikl
  Bicikliranje sa klincima već od šest mjeseci je moguće uz uporabu kvalitetne stolice koju ćete pričvrstiti na vaš, također kvalitetni i čvrsti bicikl. N...
• 07/07/2010 -- 1. Okupljanje Fixed Gear biciklista
  Organizira se prvo veliko (ili ne tak veliko, to budemo još vidli) druženje / okupljanje fixed gear biciklista u Zagrebu. ...
• 20/04/2010 -- Kakav je zrak u Zagrebu, na Gupčevoj zvijezdi je najlošiji
  Prema podacima lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka, najzagađeniji zrak u Zagrebu je na Ksaverskoj cesti. ...
• 16/04/2010 -- Pista u Kranjčevićevoj u ZG otvorena za trening
  Kratki dopis je došao iz HBS-a. Od 20. travnja ponovo počinju treninzi na velodromu u Kranjčevićevoj u Zagrebu. Početak je svakog utorka od 17h. ...

Organizira se prvo veliko (ili ne tak veliko, to budemo još vidli) druženje / okupljanje fixed gear biciklista u Zagrebu.

Svi koji vozite fixed bicikl / voljeli bi ga jednog dana voziti / samo se želite družiti s nama, dođite pred HaeNKa (ilitiga ‘Rvacko Narodno Kazalište, na Trgu Maršala Tita) u 18:30h u subotu, 10.7. 2010.

Aj bok, bujte nam dobri i pazite kak se vozite! Više na www.fixedgearzagreb.com.

Povezani članci

• 17/08/2010 -- Kako kupiti dječju sjedalicu za bicikl
  Bicikliranje sa klincima već od šest mjeseci je moguće uz uporabu kvalitetne stolice koju ćete pričvrstiti na vaš, također kvalitetni i čvrsti bicikl. N...
• 10/07/2010 -- Kustošija – kultno mjesto hrvatskoga biciklizma
  Prvi bicikli u Zagrebu pojavili su se krajem šezdesetih godina 19. stoljeća dok je prva biciklistička organizacija Prvo hrvatsko društvo biciklista utemelje...
• 29/06/2010 -- Godišnjica prve biciklističke utrke u Zagrebu
  Na današnji dan 29.06.1886. je održana prva biciklistička utrka u Zagrebu. Utrka se vozila na Zrinjevcu, a utrkivalo se u dvije kategorije - veliki bicikli i...
• 20/04/2010 -- Kakav je zrak u Zagrebu, na Gupčevoj zvijezdi je najlošiji
  Prema podacima lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka, najzagađeniji zrak u Zagrebu je na Ksaverskoj cesti. ...
• 16/04/2010 -- Pista u Kranjčevićevoj u ZG otvorena za trening
  Kratki dopis je došao iz HBS-a. Od 20. travnja ponovo počinju treninzi na velodromu u Kranjčevićevoj u Zagrebu. Početak je svakog utorka od 17h. ...

Ako je atletika kraljica sportova, onda je XC kralj brdskog-biciklizma. To je najprestižnija, najraznolikija i najteža kategorija, ukoliko promatramo sa sportskog stajališta. Tome u prilog ide i činjenica da je za sada XC jedina brdsko-biciklistička disciplina na Olimpijadi a ujedno i jedan od novijih sportova na programu ljetnih Olimpijskih igara. Svoju premijeru XC je doživio davne 1996. u Atlanti. Nije to slučajno, Amerika je kolijevka brdskog-bicikla (MTB) pa je to u neku ruku predstavljalo priznanje popularnosti samog MTB-a. U to je doba MTB doživljavao veliki boom, te je zaslužan i za popularizaciju kompletnog biciklističkog sporta.

Vozač je kralj
Dobar XC vozač je ujedno dobar cestovnjak (izdržljivost), dobar penjač (eksplozivnost) i dobar spustaš “downhillaš” (tehnika i brzina). Zbog čega XC sasvim zasluženo osvaja titulu kralja disciplina brdskog-biciklizma. U tom visoko konkurentnom sportu uvijek ima vozača kojima ide nešto bolje na usponu, dok drugima na spustu, što doprinosi neizvjesnom rezultatu utrke. Premda je kombinacija cestovne izdržljivosti i eksplozivnosti dobitna za uspjeh, nije slučajno kada je MTB sport u Hrvatskoj postajao sve ozbiljni, da se mnogo cestovnjaka natjecalo na XC utrkama i gotovo uvijek su bili među prvima. Trebali su (samo) poraditi na tehnici. Prvo Svjetsko XC prvenstvo koje je UCI kao krovna biciklistička organizacija priznala bilo je 1990. već iduće godine vozio se prvi Svjetski kup. Samo za usporedbu u Zagrebu je održana prva XC utrka na Medvednici 1992. u organizaciji BBK Dinamo iz Zagreba. Prvi Hrvat koji je ušao u cilj te utrke bio je Olimpijac (cestovni) Vlado Fumić. Nekoliko godina kasnije i kod nas su počele kup utrke od kojih se još uvijek vozi Samobor.

Jonny T
Rijetki od vozača koji je uspijevao biti sve-u-jednom je živuća legenda MTB sporta: Jonny T ili John Tomac. Njegova biciklistička pozadina je jako zanimljiva i danas sasvim logično opravdava njegove uspjehe. On je od 7-15 godine vozio BMX, da bi sa 16 godina postao Američki BMX prvak koji je nastavio na cestovnim biciklima te vrlo brzo prešao na mountain bike. Naprosto je dominirao scenom MTB tijekom 10 tak godina. U vrhuncu 1988. pobijedio je samo jednoj godini Američko prvenstvo u XC, Downhillu, Dual Slalom i cestovnom kriteriju (WOW!) Što se dogodilo? On je jednostavno bio odličan u svim aspektima raznolikosti koji su potrebni za XC. XC je kraj, JT je kralj :)

Staza
Gotovo uvijek se vozi po kružnoj stazi, dužina kruga ovisi o težini tj. konfiguraciji tla i visinskoj razlici a trajanje utrke je obično oko dva sata vožnje ili oko 40-50 km. Za dame staza je ista ali one voze nešto manje 30-40km. To je zbilja puno. Ah, reći ćete malo se penju pa se malo spuštaju… no nije baš tako. Pri svakom usponu natjecatelji idu do svog maximuma a kod spuštanja ne hvataju dah, nego tu ukoliko su bolji tehničari pokušavaju nadoknaditi i prestići svoje konkurente. Dužina kruga može biti 5-8 km a start je grupni. Na nekim većim utrkama starta se tako da su u prvom redu oni brži sukladno nekim prijašnjim rezultatima. Na lokalnim weekend utrkama, slaganje u redove u startu ide po prijavama, što rezultira napeto/nezgodnim situacijama pri startu. Općenito je start jako bitan, jer nakon start-ciljne linije širina state se sužava pa čak do širine da ima mjesta za samo jednog biciklistu. Tako da pozicija koja se zauzme na početku, teško se napreduje, obično uz veliki trud, i zbog toga je bitno da od samog početka zauzeti što bolju poziciju odmah. Na dužim krugovima postoje i po dvije zone okrijepe gdje natjecatelji mogu dobiti piće i prigodnu hranu koju pokupe u pokretu. MTB je individualan sport. Naravo, da postoje klupovi i ekipe ali teško da može biti nekog taktiziranja, jer tokom cijele utrke svi daju 100% (nerijetko 110%) pa ekipni rad ne daje rezultata, nema šlepanja, nema zavjetrine i ostalih taktičkih trikova kao kod cestovnjaka. Ne mislim da su takitiziranja loša, ona daju čar cestovnim utrkama ali to je druga priča. Također MTB XC kao i sve MTB discipline se voze po svim vremenskim uvjetima, nema odgoda pri lošem vremenu. Najbliža varijanta sporta je XC Maraton koji je obično dužine 60-120 km i vozi se od točke do točke.

Bicikl i oprema
Osim bicikla natjecatelji koriste zaštitne kacige, biciklističke dresove, rukavice i cipele-šprinterice. U džepovima su im rezervne gume i alat a na biciklu imaju bidon za okrjepu. S istim okvirom kojim je krenuo mora završiti natjecanje. XC bicikl ima 26″ kotače upogonjenim sa 3 zupčanika naprijed (obratite pažnju na slici su 2 zupčanika, to je na biciklu pobjednika sv. kupa od lani, Nino Schurter (SUI) -Scott Spark, ali ima i hardtail) i 8-10 straga. Okvir je najbitiniji dio svakog bicikla tako je potreban što lakši okvir ali mora podnijeti svu silu spuštanja po često zahtijevnim i brzim terenima. Opremljen je prednjim amortizerom (do 100mm hoda) i terenskim gumama 1.5-2.0″. Težina im je 9-12 kg. U novije doba pojavom laganih bicikla s prednjim i zadnjim amortizerima, tvrdi “hardtail” okviri odlaze, polako ali sigurno u povijest. Tehnologija izrade okvira za MTB strašno brzo napreduje pa se koriste laganih metalnih slitina aluminija i titana ali i kompozitnih materijala. Cijene takvih egzotičnih komponenti vrtoglavo rastu obrnuto proporcionalno masi okvira, kotača ili drugih komponenata. Rijetko se zaboravlja da još uvijek barem kod XC, ipak je vozač, najbitnija karika. To nije slučaj u bratskoj kategoriji Downhill (MTB spust) gdje ipak tehničke specifikacije (hod amortizera) full-suspension bicikla (najčešće su) presudne za pobjedu.

Zato je opet, XC – kralj.

Povezani članci

• 01/09/2010 -- Poziv na Bodul bike 2010. na Krk
  Pozivamo Vas u nedjelju 12.09.2010. na rekreativnu biciklijadu Bodul bike sa startom u gradu Krku. Voze se kraća i duža staza 25/45 km. Okupljanje je u 10 sat...
• 01/09/2010 -- XCO Dubovac 2010
  Nakon subotnje kiše, ipak je osvanuo topao i sunčan dan, idealan za brdsko-biciklističku utrku. Lagano mokra i skliska staza čekala je 140 natjecatelja koli...
• 30/08/2010 -- Turk Filip osvojio nove svjetske bodove i Kup Hrvatske!
  Ove nedjelje u Karlovcu je održana posljednja utrka MTB Kupa Hrvatske koja se ujedno bodovala i za svjetske bodove. U jakoj međunarodnoj konkurenciji najbolji...
• 16/08/2010 -- 13. XC Rokova Klana
  U nedjelju 15.08. u Klani iznad Rijeke održana je sedma ovogodišnja utrka za Kup Hrvatske u Cross-country biciklizmu pod nazivom "13. XC Rokova Klana"....
• 10/08/2010 -- 13. Rokova XC Klana ovu nedjelju
  MTB utrka za kup RH na jednoj od najljepših i najatraktivnijih staza ne samo u Hrvatskoj, već i šire. Ponajbolji europski biciklisti publiku oduševljavaju v...

Cyclo-cross (Ciklokros, cyclocross, CX, CCX cyclo-x or “cross”) je vrsta biciklističkog natjecanja. Utrke se obično održavaju u tijekom jeseni  i zime ( međunarodna ili “svjetski kup” sezona traje između prvog i devetog mjeseca).

Utrkuje se obično na kružnoj stazi dužine 2,5-3,5 km koja se sastoji od asfaltiranih i travnatih dionica, strmih uspona i prepreka na kojima vozač mora brzo sići s bicikla prenjeti ga preko prepreke i vratiti se na bicikl u jednom pokretu. Trke za seniorsku kategoriju traju između 30 minuta i jednog sata s varirajućom dužinom, ovisno o uvjetima podloge. Ova disciplina je jako razvijena u zemljama u kojima je razvijen cestovni biciklizam kao što je Belgija (posebno u Flandriji), Nizozemska i Republici Češkoj. Cyclo-cross ima neke sličnosti sa brdskim biciklizmom. Mnogi najbolji cyclo-cross biciklisti voze druge  discipline, ali s razvojem cyclo-crossa neki specijalisti odluče ostati u cyclo-crossu i ne voze više nikakve druge discipline.

Cyclo-cross bicikli su slični cestovnim biciklima: lagani su, imaju tanke gume, spuštene volane i niže brzine. Isto tako imaju slične karakteristike kao brdski bicikli gume s većim ripnama zbog trakcije i kantilever kočnicama kako bi dobili potreban razmak zbog blatnjavih uvjeta na stazi. Sajla od zadnje kočnice je provedena po gornjoj desnoj strani top tube-a, kako bi vozač mogao nositi bicikl na desnom ramenu kroz sektore gdje se nosi bicikl. Moraju biti lagani jer ih natjecatelji moraju nositi preko prepreka ili uz uspone koji su pre strmi da bi se penjalu uz njih na biciklu.

Prizor natjecatelja koji se uspinje uz brijeg s biciklom na ramenu je klasično obilježje ovog sporta. U svakom slučaju, ne vozljivi dijelovi staze zauzimaju samo mali udio u ukupnoj dužini staze.

U usporedbi s ostalim disciplinama, ovdije nema puno taktiziranja, bit je samo juriti naprijed, težište je na vozačevoj aerobnoj izdržljivosti i na vještini upravljanja biciklom.

Vozač smije mjenjati bicikle i smije imati podršku mehaničara tijekom utrke. dok natjecatelj blati jedan bicikl na stazi, negova pit ekipa brzo čisti, popravlja i podmazuje ostale bicikle. Mehaničar u “pitu” je obilježje profesionalnih vozača cyclo-crossa, prosječni cyclo-cross natjecatelj obično ima člana obitelji ili prijatelja koji mu dodaje rezervni bicikl tijekom utrke.

Postoji mnogo priča kako je nastao cyclo-cross.  Jedna kaže, kako su se, ranih 1900tih godina, europski cestovni biciklisti znali utrkivati do slijedećeg grada i da im je bilo dozvoljeno rezati put kroz polja i ograde, odnosno koristiti bilo kakve prečace, kako bi do idućeg grada stigli prvi (mogu si zamisliti kako je jedna takva utrka izgledala :) ). Obično su to zvali hajka na zvonik, jer je često jedini vidljivi objekt  u idućem gradu bio zvonik. Na ovaj su način održavali kondiciju u zimskim mjesecima i malo bi se odvojili od cestovnih utrka, a vožnja po terenu u težim uvjetima nego na glatkom asfaltu otežavala je vožnju i time poboljšavala njihove vještine za vožnju po cestama. Trčanje s biciklom je bilo ukomponirano kako bi se dovela topla krv u stopala i prste, ali i kako bi se trenirale i druge skupine mišića.

Kategorija vozača za cyclo-cross odrđuje se, prema UCI-jevim pravilima, na temelju njihovih godina prvog sijećnja koji se nalazi na sredini međunarodne sezone. Odnosno, oni se natječu u istoj kategoriji u kojoj će biti u nastupajućoj cestovnoj sezoni.

http://en.wikipedia.org/wiki/Cyclo-cross

Povezani članci

• 22/03/2010 -- Doping optužbe za braću Szczepaniak
  Poljaci Pawel i Kacper Szczepaniak koji su uzeli prvo i drugo mjesto na U23 Cyclocross World Championships ovog sječnja u Taboru. Obojca su suspendirana zbog n...
• 25/02/2010 -- Ciklo-cross: Bunny hop!
  Da, cestovnjaci, oops! ciklo-crosseri mogu Bunny hop!...