Zahvaljujući mojim prijateljima sa Facebook-a, neki sam dan imao prilike pregledati 200+ slika sa 39. po redu biciklističke utrke Oko Bleda. U kategoriji veterana pobjedio je moj nekadašnji veliki konkurent Bojan Ropret, pa me to podsjetilo na to da je i prošle godine Bojan bio jedan od najboljih biciklista u Sloveniji.

Bojan Ropret se i dalje redovito natječe i učestvuje na mnogim veteranskim utrkama po Sloveniji ali i širom Evrope (naročito u Italiji). Bojan je prošle zime ponovno bio izabran za najboljega biciklistu – rekreativca u Sloveniji, za 2010 sezonu. Tko zna po koji puta je osvojio taj počasni naslov… Bojan Ropret je legenda Slovenskog biciklizma. Ja sam imao (ne)sreću da mu budem direktan protivnik na cesti krajem 70-tih godina. On je tada bio na čelu jedne nove generacije biciklista, koji su tek najavljivali svoj veliki potencijal.

Nekadašnji trostruki Olimpijac (1976 Montreal, 1980 Moscow, 1984 Los Angeles) i najbolji slovenski biciklista u razdoblju od 1977 – 1986, još uvijek se pojavljuje u rezultatima mnogih utrka na samom vrhu, gdje je skoro nepobjediv u svojoj grupi. Ovih dana Bojan se ne obazire previše na te (dobre) rezultate, nego priča kako još uvijek uživa u svakodnevnim treninzima, jer ga vožnja na biciklu čini sretnim. Njegovo skoro četrdesetgodišnje druženje sa biciklom donijelo mu je puno uspjeha i priznanja u životu.

- Mnogi me pitaju zašto još vozim i zašto sam stalno u akciji, rekao mi je Bojan kada smo se sreli na „Susretu Generacija“ u Kranju 2009 godine – a ja im kažem, da uživam u trkama. Možda mi ide dobro zbog toga što ne razmišljam o rezultatu, nego samo o dobroj utrki. Uz to dodaje Bojan, treniram svakodnevno, pa rezultati ne izostanu. Bojan Ropret je bio ponovno izabran za najboljega rekreativnoga biciklistu u Sloveniji (za 2010 godinu).

Bojan Ropret je prošle godine dominirao u svojoj domaćoj slovenskoj konkurenciji, ali je također bio uspješan i na međunarodnoj sceni biciklista veterana. Na domačim cestama u Sloveniji, Bojan je osvojio pokal Slovenije u konačnom bodovanju svih disciplina, kao i u poretku na cestovnim utrkama. U vožnji na kronometar je zauzeo treče mjesto. Također je ponovio uspjeh, postavši prvak Slovenije u cestovnoj vožnji na brdo. Na svjetskom prvenstvu veterana u Austrijskom St. Johanu bio je 16. u vožnji na kronometar, te 9. u cestovnoj utrci. Svi ti rezultati bili su dovoljni da ga je Kolesarski Savez Slovenije opet proglasio za najboljega rekreativnoga biciklistu u Sloveniji.

Bojan Ropret je član ŠD Bambi iz Trboj, kluba koji je prošle godine osvojio sedam pobjeda na prvenstvima Slovenije. Bojan danas radi u državnoj službi za održavanje sportskih terena u Kranju. Tamo radi kao održavalac sportskih terena, pa uz posao ima dosta vremena za trening. Pomalo se bavi i treniranjem mladih vozača. Počeo je kao trener pionira, a kasnije je došao i do kvalitetnih vozača kao što je Luka Mezgec u zadnjih par godina, ili prije Valjavec, koji je bio njegovo otkriće.

Bojan Ropret živi u Kranju, tamo gdje se rodio, a također provodi vrijeme i u Kamniku, jer tamo 2 km izvan grada ima kuću. Inače Bojan je oženjen sa Barbarom i ima četvoro djece: Katarinu (28), Roka (18), Anju (17) i malu Ulu (5).

Na kraju Bojan kaže o sebi: “Pokušao sam sve sportove i raznu rekreaciju, ali uvijek sam se vračao na bicikl. Poslije toliko godina umjereno uživam i smijem se onima, koji se brinu o meni. Pošto nemam puno novaca, a znam raditi, večinu napravim sam. A znaj da sve šta radim u životu predstavlja mi zadovoljstvo. Naročito vožnja na biciklu!“

Ja se već sada veselim ponovnom susretu sa Bojanom, sa kojim sam u stalnom kontaktu putem email-a. Ovoga ljeta planiramo zajedno sa Ivanom Čoligom otići pogledati cilj 19. etape Tour de France-a na Alpe d’Huezu u Francuskoj.

Zdenko Kahlina www.zkahlina.ca

Povezani članci

• 10/02/2012 -- Prezentacija knjige “Cvitko Bilić – Iz Loborike po lovorike”
  U izdanju izdavačke kuće MEDIT iz Pule upravo je objavljena knjiga "Cvitko Bilić - Iz Loborike po lovorike", monografija o istaknutom sportašu i sportskom d...
• 13/11/2011 -- BK Lokomotiva slavi 90 – godišnjicu postojanja
  Sve je počelo u željezničkoj radionici početkom prošlog stolječa, pa biciklizam na amaterskoj osnovi kod željezničara postoji već preko sto godina. U o...
• 12/03/2011 -- Bilo je to u prošlom stoljeću, prije 45 godina
  "Detalji sa tog našeg putovanja pomalo su i izblijedili jer prošlo je već 45 godina, a pamćenje u 62. godini nije više kao prije." kaže naš sugrađanin M...
• 03/03/2011 -- 100 godina BK Zagreb
  Ovo spada zapravo pod rubriku “vjerovali ili ne”, ali prije nekoliko godina, najstariji biciklistički klub u Hrvatskoj propustio je obilježiti 100 godišn...
• 15/10/2010 -- Kolesarska parada v Ljubljani
  Ljubljanska kolesarska amreža vas poziva, da se čim bolj množično udeležite kolesarske parade. Parada se bo začela v soboto 16. 10. 2010 ob 11:00, na B...

Pet stanovnika Pićanštine našlo se prošloga četvrtka, 18. veljače, na optuženičkoj klupi u labinskoj službi Prekršajnog suda Pazin gdje je počela rasprava pod predsjedanjem sutkinje Lorene Frančula Marinović.

Pićan je podsjetimo, gradić u Istri koji je svoje mjesto u medijima našao kad im se ukazala tvornica Rockwool.

Adriano Šumberac tereti se za organizaciju javnog prosvjeda koji nije unaprijed prijavljen, a ostalu četvoricu, Otavia Marčaca, Admira Keštovića, Mladena Roviša, i Vladu Krpana, zbog remećenja javnog reda i mira “stvaranjem buke ručnom sirenom za uzbunjivanje”. Navedeni događaji datiraju od 8. listopada prošle godine.

Građani koji su izražavali svoje nezadovoljstvo zagađenjem, koje po njihovoj ocjeni proizvodi navedena tvornica, tako su ocijenjeni kao veći zagađivači od same tvornice. Četvorka je izazvala kratkotrajno zagađenje bukom, a jedan je izazvao privremeno “zagađenje”, valjda stanovnicima. Tako su u ovom teatru apsurda stanovnici Pićna zapravo postali ti koji zagađuju okoliš i smetaju Rockwoolu da mirno radi, a Rockwoolu, kojeg oni optužuju da izaziva zagađenje zraka, se ne sudi.

“Sramota je dokle smo došli, da se naše sugrađane sprovodi na sud kao nekakve kriminalce dok se svi zajedno borimo za svoje ustavno pravo, čist zrak i okoliš. Ovoga puta ispaštaju ova petorica, sljedeći put će to biti možda netko drugi, međutim, poručujemo da smo svi spremni završiti u zatvoru, dok se ne dokaže nepravda koju svakim danom plaćamo svojim zdravljem”, priopćila je udruga Naša zemlja, povodom početka suđenja pićanskoj petorci.

Nova rasprava u tom slučaju zakazana je za 10. ožujak 2010. godine.

U ovom je slučaju sve jasno, građani su samo smetnja industriji i profitu, građani su zagađenje koje se treba zakonom sankcionirati.

U slučaju “Varšavska” gotovo jednaka situacija. Građani koji pokušavaju spasiti pješačku zonu od invazije kapitala završavaju u zatvoru, odvedeni tamo pod okriljem noći u pratnji dobro naoružane specijalne policije, a i njih čekaju prijave.

U ovom je slučaju opet jasno koga je država označila kao “kriminalce”, ne korumpirane političare, već građane. Građani su samo smetnja poduzetničkom duhu koje naši zakoni trebaju sankcionirati.

Ministarstvo Marine Matulović-Dropulić koje je ekspeditivno u dva dana “riješilo” žalbe 569 građana, odnosno na šest stranica nerazumljivim birokratskim jezikom ponovo opralo ruke od odgovornosti za slučaj Varšavske ulice u Zagrebu, jednako tako pere ruke od Rockwoola.

Sličnosti tu ne prestaju. Državna televizija na dan velikog prosvjeda u Varšavskoj u studio na kavu poziva tek Tomu Horvatinčića, u Jutarnjem listu se s istim Tomom pak kuhala riža, a u jučerašnjem Glasu Istre svjetla reflektora dobio je Marco Boi, tehnički direktor Rockwoola.

Marco Boi podsjetio je na još jednog koji sada pere ruke. “Veliku ulogu u dolasku Rockwoola u Istru imao je i istarski župan Ivan Jakovčić”, izjavio je Boi.

Varšavska i Pićan nisu izolirani slučajevi. Prošlo je vrijeme zavaravanja. Oba su slučaja proizvod istog trulog sustava koji je izgubio nadzor, sustava kojim ne upravljaju zakoni već skrivena ruka kapitala.

Novoustoličeni predsjednik Josipović na dan suđenja “pićanskoj petorki” govorio je o pravednosti. Evo kako zasad stoje Pićan i pravda. Tvornica vodi spor protiv Zdravka Belića u Zagrebu koji je pokušao uzeti uzorke zraka u neposrednoj blizini tvornice. Protiv dr. Stanka Uršića koji je napravio nezavisnu studiju o utjecaju tvornice na okoliš, zagrebačko Sveučilište, čiji je zaposlenik, pokrenulo je stegovni postupak. Rockwool je tužio i predsjednika Zelene stranke-Zelene alternative Josipa Antona Rupnika koji je u prosincu osuđen za klevetu. Sutkinja Mirna Frančišković nepravomoćno je presudila da je Rupnik dužan Rockwoolu isplatiti štetu u iznosu od 40 tisuća kuna, a dužan je tvornici nadoknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu većem od deset tisuća kuna.

I dok sudeći po slučaju beogradskih platana, aktivisti iz Beograda još nisu dostigli stupanj organiziranosti zagrebačke civilne inicijative, srpska je vlast uznapredovala dalje od naše. Dok u Zagrebu zbog komunalnog prekršaja na aktiviste šalju specijalnu policiju, u Beogradu je šest članova i simpatizera Anarhosindikalističke inicijative zaradilo optužbe za međunarodni terorizam zbog izazivanja materijalne štete od čak osamnaest eura. Samo dan prije početka suđenja petorici iz Istre, održano je ročište “beogradskoj šestorki”.

Nema sumnje da će se i kod nas dosjetiti kako sve te bukadžije proglasiti teroristima. Svi smo mi valjda teroristi, osim možda onih koji su spremni bit gluhi, slijepi i nijemi, a takvih je, srećom, sve manje.

http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/gradjani-su-zagadjanje-koje-treba-sankcionirati

Povezani članci

• 23/07/2011 -- Varšavska, godinu dana poslije
  Predsjednici Zelene akcije i Prava na grad, Tomislav Tomašević i Teodor Celakoski, upozorili su da Hoto grupa nije izvršila niti minimum obaveza koje se odno...
• 14/02/2011 -- Prvaku Hrvatske ukraden natjecateljski bicikl
  Bike community bruji o nevjerojatnoj krađi koja se dogodila u Pazinu. Juniorskom prvaku Hrvatske u downhillu ukraden je profesionalni bicikl Santa Cruz V10. ...
• 26/01/2011 -- Zimska MTB liga: Žminj & Pazin
  Zimska MTB liga ide dalje. Održana su još dva kola u kojima smo se vrtili u krug, 09.01. kod Sebeta u Žminju a 23.01. oko Matićevih trsi u Pazinu. ...
• 16/10/2010 -- Skandalozno: H-Alter se obreo na Horvatinčićevom tulumu!
  H-Alterova novinarka odazvala se pozivu na domjenak koji je šef uprave Hoto grupe uputio svojim "dragim prijateljima i partnerima". ...
• 10/06/2010 -- 1001 (dan i) noć Varšavske: Nastupi TBF-a i Dunje Knebl u Varšavskoj
  U znak podrške inicijativi Pravo na grad i Zelene akcije te prosvjednicima koji već 25 dana čuvaju Varšavsku ulicu, TBF će u četvrtak u kasnopopodnevnim s...

Imam prijatelja međunarodnog terorista. Mojoj zavidnoj kolekciji raznih društvenih otpadnika – profesionalnih prosjaka, prostitutki, narkomana, kleptomana, uličnih propovjednika i ostalih inspirativnih i meni prilično fascinantnih “alternativnih životnih stilova” koju gajim još iz razdoblja rada na Direktu, pridružio se, eto, i pravi terorist. Bome, tome se nisam nadala, unikatni primjerak. Pogotovo ne od malog Ivana.

Ivan je djetence, ima 23 godine i teški oblik epilepsije. Student je Računarskog fakulteta u Beogradu, redovito daje ispite, ima curu s istog fakulteta, majka učiteljica u osnovnoj školi, brat uspješni veslač. Obožava cyber igricu “X Kings”, nosi naočale i jedan dugi dreadlock na čupavoj glavi, živi s roditeljima i vozi bicikl. Odnosno, vozio ga je. Trenutno je već tri mjeseca u zatvoru i čeka suđenje, predviđena kazna – od 3 do 10 godina robije.

Znam Ivana preko interneta. Osnovao je fan grupu mog benda, zagriženi je obožavatelj kojeg viđam euforičnog u prvom redu svakog našeg koncerta u Srbiji i okolici. To mi je odmah moglo biti sumnjivo.. Al klinac je općenito “zagrižen” lik. Jedan od onih nerdova koji se lako zapale i daju život za ideju, bend, program, sindikat, ugroženu vrstu afričkih crva… Potrebna mu je konstantna posvećenost, nadljudska misija koja će njegovoj krhkoj egzistenciji dati viši smisao. Ukratko – aktivist po životnom opredjeljenju. Upali obrazi i plamteće oči.

Od malih nogu Ivan je član svakojakih udruženja. Prvo se zapalio za politiku. Odabrao je stranku G17+ kao svoje prirodno stanište. Dogurao je čak i do potpredsjednika omladinskog sektora (što bi se kod nas reklo – mladeži), a onda se teško razočarao. Iako ekstremno lojalan član, nije htio sudjelovati u nekim stranačkim malverzacijama i maknut je s funkcije i iz stranke. Od oficijalne politike još nije htio odustati pa se prijavio u Romsku stranku (?!), iz koje je izašao nakon drugog životnog poraza – jedini predstavnik stranke u Parlamentu pokrao neke teške pare, izbila afera i stranka se zamalo ugasila.

U to doba otkriva alternativnu i nevladinu scenu. Počinje slušati punk, pušta dreadlockse i postaje straight-edge – ne pije ni kap alkohola, ne puši duhan ni travu, ne drogira se, brije na “čistu svijest”. Život mu nije lak. U skladu s novim preobraćenim lifestyleom pronalazi i novi kolektiv za samoaktualizaciju: anarho-sindikalna inicijativa.

Mladi anarhisti okupljaju se oko dvadesetineštogodišnjeg Ratibora, sina poznatog srpskog bogataša, generalnog direktora Hyatta. Umjesto da razbija nove Audije i mlati koku, mladić se posvetio društvenom angažmanu, paljenju američke zastave i borbi protiv kapitalizma. Eto, zanimljiv obrat, sistem se podriva iznutra. Ivan se u tu ekipu uklopio ko pazla, baš ono što mu je trebalo. Junaštvo, romantika i politička subverzija.

Nakon brojnih protestnih parada, angažiranim utopistima pružila se prilika za “ozbiljnu” akciju. U Grčkoj je prilikom anarhističkih nemira na ulicama uhićen stanoviti aktivist Todoros Iliopulos. Srpski kolege odlučuju se na čin solidarnosti. Terorizirat će službene predstavnike Grčke dok se Todoros ne pusti na slobodu. Ingeniozna zamisao – pripremaju nekoliko molotovljevih koktela, oblače se u crno i pod okriljem noći upućuju prema beogradskoj grčkoj ambasadi. Petorica ih je – Batman, Robin, Spiderman, He-man i Hulk.

Pristižu pred zgradu u Francuskoj ulici, osvrću se oko sebe i započinju s bizarnim ritualom. Prvi gađa naš junak Ivan, no od straha mu boca šeprtljavo ispadne i razbije se na podu metar od njih. Druga dvojica obranjuju anarho-reputaciju, dižu se na prste iznad guste živice i olimpijski pogađaju fasadu. U ambasadi, na sreću, preko noći nema nikoga, nitko nije ugrožen, no plamen uznemirava susjede i policija vrlo brzo dolazi.

Subverzivni superheroji zatečeni su k’o tinejdžerske trudnice. Imućni Ratibor i kolega mu upadaju u prvi taxi, dok ostala trojica revolucionara bježe kući pješke. Svak prema svojim mogućnostima.Prošlo je par dana i svi delikventi su uhapšeni. Murjaci se nisu mnogo namučili s istragom, tragovi, pozivi i dogovori oko akcije razlijepljeni su po cijelom internetu. Prošla su, nažalost, vremena kad organi reda nisu znali da postoji Facebook, danas smo svi u Big Brotheru društvenog nadzora. Prema tome, brišite sve te kompromitirajuće fotke dok nije prekasno!

Oko cijelog slučaja, koliko god kretenski bio, isplela se grčka drama (prigodno). Tadić zvao grčkog premijera, ispričavao se, presavijao i obećao odmazdu. Iako je materijalna šteta minimalna, mrlja na fasadi i dvije razbijene boce Vlahova s krpama na vrhu, zločin se jednim potezom pera iz “izazivanja opće opasnosti” transformirao u “međunarodni terorizam”. Prvi takav slučaj u povijesti Srbije. I tako par nepromišljenih mangupa (svaka čast i na borbi i na podršci, ali ovakva sredstva su, po meni, spomenik maloumnosti) gule već četvrti mjesec u buksi i iščekuju početak suđenja koje bi im moglo uzeti najbolje desetljeće života.

Znate što je najbizarnije? Dok su mlađahni anarho-sindikalisti kovali plan, iz zatvora je pušten Todoros Iliopulos. Sve je bilo uzalud. Tužna sam. Ivane, drži se!

http://www.glasistre.hr/kolumna/n/138659

Povezani članci

• 05/02/2010 -- Danas velka faca, sutra opet kita
  Sjedim u šminki MTV-jevog sultanata i čekam svoj red. Na nogama mi Prada cipele, u krilu Miumiu torbica od umjetne zmijske kože. Neee…tako bi Jelena Velja�...

U Varšavskoj se odvijaju pripreme za stalni nadzor aktivista nad ulicom, a volonteri se organiziraju u smjene za čuvanje kontejnera. Među aktivistima vlada dobro raspoloženje i odlučnost da izdrže pritisak unatoč kiši i hladnoći,a pomažu im i građani koji im donese hranu i izražavaju potporu.

„U Varšavskoj raste pokret otpora korumpiranoj gradskoj politici”, izjavio je danas Teodor Celakoski ispred jednog od dva kontejnera koje su u ranim jutarnjim satima aktivisti Prava na grad postavili u Varšavskoj ulici. U kontejnerima će se građani moći informirati o daljnjim akcijama za obranu Varšavske ulice, ali i upisati se na listu za Živi zid. Kontejneri, postavljeni od 4 ujutro, trebali bi ostati u Varšavskoj do daljnjeg. Policija je međutim, u jutarnjim sati prijetila aktivistima pozivanjem interventne policije, ali to se zasad ipak nije dogodilo.

Osim trenutnog zaustavljanja daljnih radova u Varšavskoj udruge Pravo na grad i Zelena akcija zahtijevaju da se GUP koji je promijenjen zbog interesa investitora Hoto grupe vrati u prijašnje stanje kako više ne bi bile moguće ovakve devastacije javnog prostora. Također traže da se osnuje Savjet koji bi bio sastavljen od nezavisnih stručnjaka, predstavnika nevladinih organizacija i akademskih stručnjaka.

„Ovo je prosvjed protiv ukupne prostorne politike grada Zagreba”, izjavio je Celakoski koji je također istaknuo da „aktivisti njeguju kulturu građanskog neposluha, a građanski neposluh podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za ono što se čini”. „Spremni smo za konzekvence ovoga što smo učinili, ali se nećemo prestati protiviti ovakvom načinu rada gradske uprave. Ovo je naš grad, a uprava je prolazna,” zaključio je Celakoski.

Aktivisti su upozorili da neće pružati nasilni otpor ukoliko se policija odluči na drastične korake uklanjanja kontejnera i volontera. „Bude li se na nama vježbala strogoća koja je neprimjerena ovom tipu prosvjeda sigurno ćemo znati odgovoriti. Bude li na nas pritiska i po drugim osnovama, bit ćemo prisiljeni blokirati projekt u cjelini. Sada se borimo za Varšavsku međutim ukoliko dođe do drastične reakcije vlasti ili investitora, bit ćemo prisiljeni pozvati građane i opet na civilizirani način blokirati mogućnost bilo kakvih radova”, rekao je Celakoski.

Trenutno se u Varšavskoj odvijaju pripreme za stalni nadzor aktivista nad ulicom, a volonteri se organiziraju u smjene za čuvanje kontejnera. Aktivisti su još jednom pozvali građane da se na info pultovima prijave za sudjelovanje u Živom zidu za Varšavsku i da se odazovu na veliki prosvjed koji će se održati u srijedu 10. veljače u 18 sati.

Aktivistima udruga na ulici su potpori dali brojni predstavnici civilnog društva i javne osobe.

Psihologinja Mirjana Krizmanić pozvala je građane na obranu njihovog vlasništva, a glumica Urša Raukar istaknula da „ovo nije borba samo za Varšavsku već za cijeli grad”.

„Ovo nije samo akcija obrane pješačke zone u Varšavskoj ulici, ovo je početak kraja cijele korupcijske piramide. Taj kraj neće doći ni danas ni sutra, ali akcija rušenja te piramide je počela. Mi ćemo pješačku zonu braniti svojim tijelima, a riječ zakona i vladavinu prava ćemo braniti riječima”, kazao je Tin Gazivoda iz Centra za ljudska prava.

I sociologinja Saša Poljanec-Borić podržala je aktiviste. „Ovaj projekt definira grad Zagreb kao antimetropolu i definitivno prevodi Zagreb u status metropole Trećeg svijeta. Ovaj projekt ima i političke konzekvence. Otimanje javnog da bi se dalo privatnom događa se u ambijentu lijeve vlasti u Zagrebu. Došlo je vrijeme da skupštinska većina SDP-a preuzme odgovornost za ovaj proces, a da se ukupna nacionalna javnost koncentrira na meritum ovog procesa, korupciju”, istaknula je Poljanec Borić.

Skandaloznu izjavu pročelnika zagrebačkog ureda za graditeljstvo Davora Jelavića koji je građane koji koriste svoje ustavno pravo na mirni prosvjed usporedio s četnicima i postavljanjem barikada Tomislav Tomašević nije htio dodatno komentirati: „Ukolika je ta izjava istinita ona govori sama za sebe”.

Među aktivistima koji od ranog jutra dežuraju na kontejnerima vlada dobro raspoloženje i odlučnost da izdrže pritisak unatoč kiši i hladnoći. Pomažu im i građani koji im donese hranu i izražavaju potporu.

Komunalni pak redari koji su jutros izašli na teren zbog postavljenih kontejnera, na privatne automobile koji se navažaju po pješačkoj zoni nisu reagirali.

http://www.h-alter.org/vijesti/ekologija/pocetak-kraja-korupcijske-piramide

Povezani članci

• 23/07/2011 -- Varšavska, godinu dana poslije
  Predsjednici Zelene akcije i Prava na grad, Tomislav Tomašević i Teodor Celakoski, upozorili su da Hoto grupa nije izvršila niti minimum obaveza koje se odno...
• 10/06/2010 -- 1001 (dan i) noć Varšavske: Nastupi TBF-a i Dunje Knebl u Varšavskoj
  U znak podrške inicijativi Pravo na grad i Zelene akcije te prosvjednicima koji već 25 dana čuvaju Varšavsku ulicu, TBF će u četvrtak u kasnopopodnevnim s...
• 26/10/2011 -- Počinje Jesenski ekoseminar Zelene akcije – educiraj se, aktiviraj se!
  Zelena akcija poziva sve zainteresirane na Jesenski ekoseminar, jedinstveni oblik edukacije o zaštiti okoliša koji tradicionalno održavamo od 1997. godine. U...
• 02/10/2011 -- Zagreb Bike Watch 2
  H-Alter i dalje provodi akciju Zagreb Bike Watch. Prvi čitatelji - sudionici natječaja zaradili su svoje majice. Stigli su nam i vaši prvi video-prilozi, kao...
• 26/09/2011 -- Sindikat Biciklista upozorava: Kažnjavanje biciklista u Zagrebu!
  Odasvud stižu informacije da policija provodi neke akcije u kojima se biciklisti kažnjavaju za vožnju po pješačkim površinama, po stazama (u suprotnom smj...

Sjedim u šminki MTV-jevog sultanata i čekam svoj red. Na nogama mi Prada cipele, u krilu Miumiu torbica od umjetne zmijske kože. Neee…tako bi Jelena Veljača počela kolumnu. S obzirom da sam ja rokerska verzija gđice Veljače (kako mi je netko kul spustio u komentarima na zadnju kolumnu – ha, ha zakon!), na nogama mi već malo pohabane crne čizme (pa valjda me neće gledat u noge, pored takvog poprsja..), roza štrample i srebrni kostimić sa šiljcima napravljenim od slamčica za sok. Baš sam si neodoljiva. Ko križanac space invadersa i teletubbiesa. Šta mogu, volim kad mi se smiju.

Tako neupadljiva gledam u ostale sudionike grandioznog spektakla koji je u pripremi. Tražim neku poznatu facu, Robbyja Williamsa, Shakiru, daj bar Davida Hasselhofa, bilo kog! Svašta sam obećala našim novinama, štipkanje, bockanje, drpanje, čupanje dlaka.. Eh, uvijek se zaletim. Ovdje nikog živog od selebritija. Anonimusi gori od mene. Šta ću sad morat izmislit kad dođem kući? Beyonce zabrijala s Nick Caveom? Rhyanna ima umjetno oko? Tokio hotel imaju cure?

Ništa od tračeva. Ovo je tor samo za nas, regionalne pobjednike. Svjetske zvijezde su u dipartmentu sa šampanjcem, kokom i organic voćem, a ovdje su poletarci, sitne ribe – MTV-jev pobjednik iz Poljske, Turske, Islanda, Balkana.. Zabavno je gledat sve to, pravi discovery channel. Većina njih su velike face u svojim zemljama, a ovdje ih nitko ne kuži. Svi su podjednako nebitni, lokalne zvjezdice. Neki su skroz cool, piju, puše, sprdaju se, al ima njih par koje ova situacija izbezumljava. Ushodali se po prostoriji, kokodaču, privlače silom pažnju, samo što se ne zapale ko šibice.

Najsmješniji od svih je Dima Bilan, onaj metroseksualni mali Rus što je pobijedio na Euroviziji. Možda vam ne zvuči jako hoh, al čovjek je superstar u zemlji od 150 milijuna ljudi! Nije to za zajebanciju, navikao da mu glade muda. Ulazi malecki kroz vrata, kad ono svita oko njega – dvorjani i dvorske dame. Nakupovo si Baćuška fotografe, snimatelje, šminkera, masera i pedikera, statiste neke unajmio, samo da se zna tko je glavni u šminki. Naravno da ga ja, estradna ignorantica, nisam odmah provalila.

Who’s that guy? – pitam šminkericu, Londončanku koja me upravo krenula kasapit.
Ehm… Don’t know. Isn’t he one of the regional acts? – pogleda ga nezainteresirano.
Could be.. look, there’s a whole fleet taking care of him!
Yeah, he seems to be someone big.. Maybe Albanian Robbie Williams? – obje se zločesto zasmijuljimo.
And who are you, anyways? – pita me vrckava Britanka pokrivajući mi podočnjake korektorom.
Well.. – zamislim se. – I’m big in Croatia.

Kuglamo se po podu od smijeha. Kako to njoj zvuči, mislim si, nešto ko Miss Donjeg Vakufa. A Dima siroti, kočoperi se i puše, skače i pozira. Sat vremena si je frčkice na tjemenu namještao, pa majicu u hlače, a kad je prešao na sjajilo, pozovu nas na izlazak.

Eto, to je taj trenutak. Vrhunac spektakla, Olimpijski plamen, san svakog demo banda koji puca na sve bogatije i objesnije teen tržište. Fanfare? Histerične ovacije gledateljstva? Suze na licu Katy Perry? Sweet dreams! Regionalcima se nagrada uručuje izvan dvorane, na ciči zimi, kraj ostataka Berlinskog zida. Kao, obljetnica je, pa da se nešto simbolički tamo dešava. Ma nemoj, šta nisu stavili Pixie Lott da tamo paradira, a nas u toplu dvoranu? Pa mlađa je!

Nas šest, Bajaga koji nam uručuje nagradu i par snimatelja čekamo znak za akciju. Smrznuti ko Ledo proizvodi brojimo sekunde, samo da više krene. Postavili Hrvate i Slovence iz benda plus jednog Srbina pred zid, ko zna šta će bit.. K vragu i unaprijed pripremljeni govori zahvale i konfeti i kostimi, ionako smo zaogrnuti dekama. MTV je MTV, al bubrezi su bubrezi. U tom osebujnom glamuru, Bajaga nam ceremonijalno predaje štafetu. Drveni kipić s federom. Bok, hvala, vidimo se. Fotkanje, smješak – sljedećiii!

I gotovo. Ko plaćanje računa u pošti. Tako valjda svi ti važni događaji u životu, na kraju se dese u sekundi, dok si u šlapama, poderanoj pidžami i s upalom jajnika. Kraj nekog zida, kamiona ili kontejnera.

Nakon povijesne transakcije, red je da se stvar proslavi, kolo zapleše i sve to zalije nekim alkoholnim napitkom. Krećemo prema prestižnom MTV-evom after partyju, urbanom da zubi pucaju. Upadamo nakon sto kontrola u gomilu, a tamo neki house, r’n'b, David Guetta.. S obzirom da ne znamo plesat na tako sexy muziku, a i cuga bila skupa ko svetog Petra kajgana, odlučimo da se lijepo vratimo do hotela, sjednemo u birc preko puta simboličnog imena White trash fast food i cirkamo u miru, ok ambijentu i po istočnoberlinskim cijenama.

Ulazimo u drvenu krčmu, kad tamo Turci, band Manga, pobjednici MTV-eve dodjele – Best European Act! To su oni koji su nadigrali i nas i Dimu Bilana i 27 drugih bendova iz cijele Europe. Sjećam ih se iz dvorane, Backstreet Boysi su im glavom i bradom nagradu uručili.

Hej, šta vi radite ovdje? I vama dosadan parti? – pitamo slavljenike.
Ma nije, nas nisu ni pustili unutra. – odgovara jedan od tamnoputih glazbenika.
Kako to misliš, pa vi ste dobitnici najveće nagrade! – nije nam jasno.
Kaže tip na ulazu da ga boli briga. Nismo prošli face check i stavio nas na kraj reda.
Hu.. tako je to u svijetu rokenrola. Ko što kaže Edo Maajka – danas velka faca, sutra opet kita. Ako ništa drugo, od tog danas bar imamo fotke. Makar i u dekama.

www.glasistre.hr/kolumna/n/132226

Povezani članci

• 08/05/2010 -- Bonn – bonbon
  Dok je na aerodromu bilo pusto jer su svi letovi bili odgođeni, kako ne bi poludjela od dosade i nervoze, morala sam se zabavit. Dala sam si zadatak da vam pre...
• 16/04/2010 -- VAST foršpan
  Fantastični krajolici i opaka MTB vožnja u HD rezoluciji iz produkcije Ionate films. To je drugi Freeride brdskobiciklistički film te je pun prašine, makada...
• 07/03/2010 -- Jednobrzinci ili struja? Reportaža s Berliner Fahrrad Schau iliti Berlinskog biciklističkog sajama
  Kažu za Berlin i Berlinčane da su drugačiji od ostatka Njemačke. Drugačiji je tako i Berlinski sajam. Bez pompoznih reklama, jambo plakata i ostalih iskač...
• 06/03/2010 -- Berliner Fahrrad Schau BMX tricks
  U sklopu Berliner Fahrrad Schau bile su postavljene rampe i half-pipe za BMX...
• 05/03/2010 -- Berliner Fahrrad Schau
  Berlinski biciklistički sajam održava se u Berlin u Kreuzberg 6. i 7. ovog mjeseca. Za vas koji niste u Njemačkoj metropoli, mi smo tu samo za vas i donosimo...