Vjerovatno je Bosna i Hercegovina, gledano očima vozača automobila, mala zemlja: naspete rezervoar goriva i prođete je s kraja na kraj vidjevši hrpu smeća usput, nervirajući se zbog svakakvih budala na putevima, strahujući od radarskih kontrola…

Dok je na aerodromu bilo pusto jer su svi letovi bili odgođeni, kako ne bi poludjela od dosade i nervoze, morala sam se zabavit. Dala sam si zadatak da vam prenesem biciklistički život iz Bonna.

Kad je Svevišnji stvarao zemlju i izmislio Alpe, sigurno nije ni mislio da će francuzi od toga napraviti svoj vlastiti Raj. I kad povremeno izgleda kao Pakao taj „Paradis“ okuplja sve više vragova koji se tamo osjećaju anđeoski.

Ispred nas je oko 70-80km bicikla po svemu i svačemu. Jutro je lijepo počelo, 10 km asfalta, ali onda skrećemo na neki makadam, pa sve uži makadam, pa upadamo opet u đunglu.

Nakon 132 sata i samo 11 i pol sati spavanja te gotovo 600 kilometara prevaljenih kajacima, biciklima i vlastitim nogama po nevjerojatno zahtjevnom terenu preko ledenjaka, vulkana i vulkanske pustinje, bambusovih đungli, nebrojno rijeka i jezera.

Već duže vrijeme me je mučio friško izrovani Z-makadam. Podsjeća me uvijek kao rak rana na predivnom Južnom Velebitu dok se vozim poslje Sv. Roka.

To je definitivno bilo jedno od jutra koja ću pamtiti. Uspon na Mont Ventoux je ujedno i osvajanje jednog od najpoznatijih brdskih ciljeva.

Ostavio sam auto u Vižinadi malo mjesto brdo do Motovuna. Nakrcao se s cugom premda je bilo oblačno i “on-track” po Parenzani lagani spust prema Motovunu.