We’re Men! We’re Men in Tights!…Samobor 2011
AD 2011 Prodala vlast priču narodu da se u Starom gradu ponad Samobora skriva nepojmljivo blago: državne subvencije, novac iz predpristupnih fondova, neisplaćene plaće, sponzorstva, bačve dizelskog goriva… Narod k’o narod, bez provjere progutao štoriju skupa s udicom, mamcem, utegom i plovkom. Pozvao u pomoć NATO i one koji samo gledaju.
U podnožju stare Gradine okupio se osvajač na karbonsko-metalnim konjima. Nakon stoljetnog mira i tišine prekidane tu i tamo pokojim ekstatičnim uzdahom i zveketanjem razbijene boce piva ili možda portugisca, samoborska Gradina sumnjičavo gleda dolje, u središte gradića Samobora gdje se okuplja narod da joj dođe glave i iščupa joj vrijednu utrobu. Još u petak i subotu paževi čistiše i utiraše put za konjanike u nedjelju. Subotu uvečer narod je u gradu proveo u zagrijavanju za nedjeljnu bitku – red pive, red graha, red muzike. Panem et Circenses! što bi stari pogani urlikali na stadionu.
Bit će rusvaja, misli Gradina, krvi do koljena.
[SinglePic not found]Nedjelja osvane po svim pravilima lipanjskim: sunčana i ugodno topla, bez mušićavih naznaka iz slovenskih pokrajina. Dolje, u gradu, oštrenje kopalja, laštenje štitova i pregled konjskih potkova pred pokret. Gleda Gradina lud narod, kaže u sebi: “Sad će jutarnja misa, ima vremena bar do podne, onda, možda, zbog žege ostanu u hladu šatora, a do navečer se ponapiju pa na koncu odu kući.” Ali narod, jarmljen predugo, usred propovjedi pošalje svoju Nejač predvođenu Tonkom Čičin Šainom od BBKa Orlov Krug i Davidom Ivartnikom od ŠDa Energija Domžale na prvi juriš. No nije Gradina to prvi put vidjela pa je s lakoćom odbijala napade još u dnu brda. Osam puta su tjerali Nejač uzbrdo, osam puta ih je Gradina vraćala.
Prvi val generali proglasiše uspješnim i čak okite predvodnike lovorikama, one koji su se prvi vratili iz bitke (sic!). Lud narod.
Feudalac odluči nakon mise u boj poslati Plaćenike, Ročnike i Starce, a da im društvo prave još i Mladež. Kad na crkvenom tornju stane udarati deset puta, potjera ih iz grada u šumu. Da nadmudri Gradinu, ne pošalje ih pravo u čeoni proboj, nego sve nešto izokola, s krila, gore-dolje, naprijed-nazad da, kad su već na rubu snaga, stignu pod dvorac. Ne shvaća narod da ga vlast voza.
Tu ih Gradina s lakoćom okreće, a oni umorni tandrču nizbrdo, oprema cvili i jauče, vraćaju se u grad. Do grada zaborave što je bilo pa krenu u šumu još jedanput pa još i još…, četiri puta sveudilj padajući, pušući, stenjući i krvareći. Vlast, kad vidje da će to potrajati, zaustavi ih u novom pokušaju juriša, kaže dosta je za danas, dobro je bilo, evo vam bolonjez pa kući. Opet oni što se strmoglaviše natrag u grad prvi, pobraše lovorike. Spomenimo ih se: Nenad Rubeša od BKa Opatija 2010 vodio je Plaćenike, Jaka Tancik od ŠDa Energija Domžale na čelu Ročnika, a među Starcima čak trojica zaslužiše hvalu i slavu: Marko Čretnik od Ganeša Teama, Peter Vesel od UNI Teama Ljubljana i Tine Župan od Sova Scott Teama. František Lami od Jump Sport Kluba Kosice i Dominik Banyai od Pilis Cross Country Cluba sa panonske ravnice vježbali su svoje zapovjedne sposobnosti predvodeći Mladež u krvavi boj. Ali…
Uzalud.
Legenda o bogatstvu i dalje stoji.
Gradina pobjeđuje.
Lud narod.
Do sada se već okupio i manje informiran puk. Nedjelja je, treba iznijeti svečana odijela i haljine, a kad se već nešto dolje na trgu događa, ide puk vidjeti. Možda se nešto i dijeli, kakvi tvrdi bomboni.
U podne raste užurbanost u šatorima. Štitonoše rade zadnje provjere orme i oružja. Šareno je mnoštvo, potegli sa svih strana svijeta. Čuli su za samoborsku legendu, neke su i pozvali, a svi su odlučni okušati sreću i u ovom kutku ravne ploče zvane, maštovito – Zemlja. Iz raznih vojvodstava, kantona, okruga, landova, burgova i kojekakvih drugih društveno političkih uređenja stigli Vitezovi. Škilji Gradina na podnevnom suncu, čudi se, bogati, druga su sad vremena kad među Vitezovima vidim i Djeve spremne za rat. Strašna se horda sprema krenuti na utvrdu. Meštar ceremonije daje im znak i oni jurnu kao sumanuti na put s kojeg se mnogi možda neće vratiti. Creme de la Creme Vitezova spremno juriša, a za njima Valkire, ne da im vidaju ljute rane ljutim travama, već gazeći preko njih, još bješnje idu u napad. Koja ih to glad tjera da tako, na prvi pogled bezglavo, predaju svoj život u ruke gravitacije, Majke svih sila? Ali vraga!, drže se u sedlima kao da su isklesani zajedno, u svakom trenu znaju što i kako dalje. Stenju konji, stenju jahači, ali idu! Idu! Znojem i krvlju podmazuju životinju među nogama, tjeraju je do iznemoglosti, a kada zapne, vuku je ljuto za uzde i trče uz nju. Kovači pokušavaju popraviti potkove i stremene i, ako uspiju, juriš se nastavlja. Ali…
Uzalud.
Legenda i dalje stoji.
Gradina pobjeđuje.
Djeve jurišaše pet puta. Mladi Ratnici i neustrašivi Vitezovi Križari čak sedam puta.
Uzalud.
Legenda i dalje stoji.
Gradina pobjeđuje.
No, u gradu veselje. I opet se slave oni koji se vratiše prvi. Alexander Gehbauer od RCa ARBO ASKO Klagenfurt iz zemlje Koruške, tu blizu na Sjeveru. Mlad je, i teške ga bitke čekaju. Blaža Klemenčić od Felt Otztal X-Bionic Teama, kći Slovenije, dolazi prva među Djevama. Umorna je, iscrpljena, ali već sutra će planirati osvajanje neke nove stare utvrde. Okrunjena je u paru sa Sotom Catrielom od Team PROTEKa . On krunu odnosi u svoju domovinu Argentinu, zemlju iz mitova o zapadnom putu u Indiju. Dok stigne kući, mnoge će još juriše izvesti, mnogim se krunama kruniti, ali danas…
Uzalud.
Legenda i dalje stoji.
Gradina isto.
I lud narod.
Suhoparna statistika MOH, MIA i KIA krije se u ovoj škrinji.
All photos Luka Kosić copyright 2011.



na čemu si ti..