Cyclo-cross, luda zabava na malo tanjim gumama
Video www.uci.ch
Cyclo-cross (Ciklokros, cyclocross, CX, CCX cyclo-x or “cross”) je vrsta biciklističkog natjecanja. Utrke se obično održavaju u tijekom jeseni i zime ( međunarodna ili “svjetski kup” sezona traje između prvog i devetog mjeseca).
Utrkuje se obično na kružnoj stazi dužine 2,5-3,5 km koja se sastoji od asfaltiranih i travnatih dionica, strmih uspona i prepreka na kojima vozač mora brzo sići s bicikla prenjeti ga preko prepreke i vratiti se na bicikl u jednom pokretu. Trke za seniorsku kategoriju traju između 30 minuta i jednog sata s varirajućom dužinom, ovisno o uvjetima podloge. Ova disciplina je jako razvijena u zemljama u kojima je razvijen cestovni biciklizam kao što je Belgija (posebno u Flandriji), Nizozemska i Republici Češkoj. Cyclo-cross ima neke sličnosti sa brdskim biciklizmom. Mnogi najbolji cyclo-cross biciklisti voze druge discipline, ali s razvojem cyclo-crossa neki specijalisti odluče ostati u cyclo-crossu i ne voze više nikakve druge discipline.
Cyclo-cross bicikli su slični cestovnim biciklima: lagani su, imaju tanke gume, spuštene volane i niže brzine. Isto tako imaju slične karakteristike kao brdski bicikli gume s većim ripnama zbog trakcije i kantilever kočnicama kako bi dobili potreban razmak zbog blatnjavih uvjeta na stazi. Sajla od zadnje kočnice je provedena po gornjoj desnoj strani top tube-a, kako bi vozač mogao nositi bicikl na desnom ramenu kroz sektore gdje se nosi bicikl. Moraju biti lagani jer ih natjecatelji moraju nositi preko prepreka ili uz uspone koji su pre strmi da bi se penjalu uz njih na biciklu.
Prizor natjecatelja koji se uspinje uz brijeg s biciklom na ramenu je klasično obilježje ovog sporta. U svakom slučaju, ne vozljivi dijelovi staze zauzimaju samo mali udio u ukupnoj dužini staze.
U usporedbi s ostalim disciplinama, ovdije nema puno taktiziranja, bit je samo juriti naprijed, težište je na vozačevoj aerobnoj izdržljivosti i na vještini upravljanja biciklom.
Vozač smije mjenjati bicikle i smije imati podršku mehaničara tijekom utrke. dok natjecatelj blati jedan bicikl na stazi, negova pit ekipa brzo čisti, popravlja i podmazuje ostale bicikle. Mehaničar u “pitu” je obilježje profesionalnih vozača cyclo-crossa, prosječni cyclo-cross natjecatelj obično ima člana obitelji ili prijatelja koji mu dodaje rezervni bicikl tijekom utrke.
Postoji mnogo priča kako je nastao cyclo-cross. Jedna kaže, kako su se, ranih 1900tih godina, europski cestovni biciklisti znali utrkivati do slijedećeg grada i da im je bilo dozvoljeno rezati put kroz polja i ograde, odnosno koristiti bilo kakve prečace, kako bi do idućeg grada stigli prvi (mogu si zamisliti kako je jedna takva utrka izgledala :) ). Obično su to zvali hajka na zvonik, jer je često jedini vidljivi objekt u idućem gradu bio zvonik. Na ovaj su način održavali kondiciju u zimskim mjesecima i malo bi se odvojili od cestovnih utrka, a vožnja po terenu u težim uvjetima nego na glatkom asfaltu otežavala je vožnju i time poboljšavala njihove vještine za vožnju po cestama. Trčanje s biciklom je bilo ukomponirano kako bi se dovela topla krv u stopala i prste, ali i kako bi se trenirale i druge skupine mišića.
Kategorija vozača za cyclo-cross odrđuje se, prema UCI-jevim pravilima, na temelju njihovih godina prvog sijećnja koji se nalazi na sredini međunarodne sezone. Odnosno, oni se natječu u istoj kategoriji u kojoj će biti u nastupajućoj cestovnoj sezoni.
http://en.wikipedia.org/wiki/Cyclo-cross
Potpišite peticiju “Bring Cyclocross to the Olympics!”
http://www.ipetitions.com/petition/crossattheolympics/