Quick release

Novosti iz svijeta cestovnog, brdskog, downhill biciklizma i ostalih sličnih tema

Oko okvira

Bicikli, dijelovi, oprema, recenzije, tehnikalije i savjeti

Bez traga

Biciklističke staze, rute, izleti, expedicije i putopisi ostavljeni bez traga

Trgovine

Pregled bicikl trgovina s prikazom asortimana po Zagreb, HR i Sloveniji po Google mapama

Utrke

Najave, rezultati, video i fotke s biciklističkih utrka od lokalnih weekend nateravanja do vrhusnkih događaja

Home » Bez traga, Quick release

Crikvenica – Osijek na MTB u 28h

Napisao @ 07/10/2010 – 06:25Nema komentara

7 dana ljetovanja je brzo prošlo i došlo je vrijeme za povratak kući supruga i djeca autom, a ja kako sam obećao sebi i obitelji, biciklom. Ovdje počinje priča. Ustajem u 4.30, ako bi se to moglo nazvati ustajanjem, pošto cijelu noć nisam mogao spavati zbog uzbuđenja pred put.

Polako se oblačim pregledavam i popunjavam ruksak i borbeni prsluk, ostavštinu iz ratnih dana. Navlačim sve na sebe i krećem i odmah prvi problem: ciklokomp mi ne radi. Nakon malo drmanja i čišćenja komp je proradio i nastavio sam put, to mi se dešavalo još par puta na putovanju, ali više nisam stajao zbog toga jer bi komp prestao radit i jednostavno nakon par 100 m ponovo počeo. Sam početak putovanja je dosta nezgodan jer odmah startaš usponom, a tek sam se ustao i nisam još ni progledao kako treba. Koliko sam gledao na sat uspon je dug 25 km, važno je napomenuti za one koji ne znaju put da je uspon konstantan, prosječna brzina na ovom djelu bila mi je 12km/h. Nemojte me držati za riječ, ali mislim da je najviša točka uspona na Gornje Jelenje 900mnv, ako sam pogriješio ispravite me.

Nakon “fotkanja” nastavljam put po Gorskom kotaru prema Delnicama, mala zanimljivost vezana uz Delnice je da je to grad na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj, 700nmv. Put kroz Gorski kotar vrlo je težak ima dosta uspona, ali za razliku od jelenja ima i nekoliko dobrih nizbrdica. Tu sam počeo vijat i dizat prosjek. Tako da sam do Karlovca uspio nagurati do nekih 18 km/h. Sve nizbrdice sam koristio za odmor na njima nisam vrtio tako da mi je max. brzina po kompu nekih 58 km/h.

Nema nekih posebnih doživljaja sa djela rute kroz Gorski kotar osim jedino da sam bio u Rimu, ali nisam vidio papu. Pa polako sa ovom pričom dolazimo u Karlovac ovdje sam ispunio obećanje (na putu prema Dramlju, kad smo išli zajedno cijela obitelj vidjeli smo malu kapelicu koja se svima svidjela, pa sam ja obećao da ću na povratku stati i pomoliti se za sretan put meni biciklom i mojima automobilom). Dolazak u Karlovac donosi i malu nedoumicu u vezi smjera kojim bi se trebao nastaviti kretati prema Zagrebu. Sve sumnje otklanja blagoglagoljivi mladić koji mi je u 10-15 minuta objasnio kako za Zagreb, a da slučajno ne završim na autocesti, inače dotični je čekao kamion sa građevinskim materijalom i ako kojim čudom ovo pročita pozdravljam ga. Vjerojatno sam imao sreće, ali uglavnom cijelim putem nisam imao problema sa prometom niti sam nigdje naišao na gužvu, naravno stvar se malo promijenila kako sam prilazio Zagrebu. Cijelim putem sam se povremeno čuo sa obitelji i rijetkim prijateljima i rodbinom koji su znali za ovo, ali najčešće sam se čuo sa POZNANIKOM i HAUSOM (to su im nickovi na forumu) sa kojima sam dogovarao susret u Zagrebu. Dečki su me dočekali i puno prije Zagreba i tu smo odmah sjeli na neki šljunak uz kanal i dečki su me počeli nuditi svime što su mi donijeli (bureci, energetske pločice, jogurt itd). Još kad sam im rekao da zbog mučnine nisam ništa jeo odmah su skočili i rekli da moram jest malo skupit snagu pa onda pravac Zagreb. Napominjem da mi je ovo prvi odmor i da sam u tom trenutku imao otprilike 190 km u nogama. Kad sam sjeo dobio sam i lagane grčeve u nogama ali to je brzo prošlo, za cijelog puta popio sam i 4-5 tableta magnezija da bih spriječio grčeve. Prije spomenuti dvojac me je spretno dopratio do izlaska iz ZG. u smjeru Sesveta tu se pozdravljam i rastajem s ekipom. Opet smo sami crveni Specialized Hardrock i ja, jašemo u suton, haha… Kako ovo romantično zvuči ali u zbilji pakao tek počinje . Mislio sam da je uspon na Gornje Jelenje i vožnja po Gorskom Kotaru teška, a u stvari je to bio lagani izlet za ono što dolazi. Lagano odrađujem Sesvete i Dugo Selo naravno već je predvečer, sunce više ne ubija, a vidljivost je već dobra. To mi je vjerojatno i najlakši dio rute ona 2-3 sata recimo od 18 do 21 h kad sunce nije prejako, a dan je svjetlo dovoljno za vožnju. Kako pada mrak ja se približavam Bilogori, palim svjetla na biciklu stavljam naglavnu lampu, jednu bljeskalicu iza na bicikl, a drugu na leđa i nastavljam put Bjelovara. Sad dolazi dio puta kada stižem do ruba živaca, snage, volje i sveg ostalog, jednostavno mi je dosta svega, razmišljao sam da stanem i probam stopirati neki kamion ili da nazovem da dođu po mene, ali srećom nastavio sam vrtiti. Zaista ne znam kako da opišem noćnu vožnju kroz šume Bilogore, cijelo vrijeme me držala neka manija da će iz kanala izletiti neki srndać, srušiti me s bicikla i polomiti, naravno da je maniju pojačavalo stalno šuškanje iz okolnih šuma i kanala i naravno dvije svjetleće točke tz. mačje oči koje bi se pojavljivale kad god bih osvijetlio neku životinju uz put. Sljedeća stvar koja me ubijala su uzbrdice, da se razumijemo nisu to neka brda ali ima ih milijun ili mi se bar tako činilo, pogotovo što sam na tom dijelu bio blizu 300 km,tako da mi se i bundeva činila poput Mount Everesta. Ono što je dodatno kompliciralo situaciju je bilo to da kad bih se i popeo na brdo i na redu bi bio spust i odmor, ja bih morao kočiti jer u mrklom mraku svijetla koja sam koristio nisu bila od koristi kad bih prešao 25 km/h, par puta sam se prepustio Božjoj volji pustio kočnice i vozio na slijepo.

Dolazak u Đurđevac ovdje znam i vrijeme bilo je oko 0.30 u Đurđevcu, napokon malo svjetla po ulicu odlazak u benzinsku i kupovanje hladne vode da bih popunio zalihe gledao sam da uvijek uz sebe imam barem 3l vode. Kad je pala noć nosio sam i po 5l recimo od Virovitice do Osijeka nisam vidio pumpu koja radi 24h a to je nekih 120 km. Da ne zaboravim pozdraviti i djelatnike iz noćne smjene na benzinskoj u Đurđevcu, pogotovo starijeg gospodina koji me je poslužio i ostao u čudu kad sam na njegovo pitanje „Otkud vi?“ odgovorio „Iz Crikvenice“. Najčudnija stvar koja mi se dogodila i za koju bih ja prvi rekao da je nemoguća je da sam da sam na sekundu zaspao na biciklu. E u tom sam trenutku stao i na nekoj klupi odrijemao doslovno 10 minuta. Dotad nisam pravio pauze, osim u Zagrebu ili kad bih stao u trgovinu ili u benzinsku, još jedna zanimljivost je da sam uspio probudit jedno selo, negdje oko 2.00 postalo je jako hladno, spustila se magla pa sam stao i navukao kabanicu i dok sam to radio, 2 terijera iz kuće preko puta razbudila su cijelo selo i bilo mi je dosta neugodno kako se pale svjetla po kućama dok gazda psuje i viče na pse. Trenutke svitanja dočekao sam s dozom olakšanja što preživio sam noć i promet, ali u glavi sam bio totalno zbunjen. Stalno sam se javljao na telefon koji uopće ne zvoni, a imao sam i pomutnju što se tiče smjera i slično… Što se tiče vožnje, tu sam dočekao nekih 400 km i bilo mi je potpuno svejedno i ravno da je netko rekao da moram vozit još 400 km, ja bih sjedio i vozio dok se jednostavno ne bih prevrnuo zajedno s biciklom. U tom sam trenutku bio potpuno otupio i ne znam što bi me razdrmalo. Dolazak u Donji Miholjac je opet fatalna pogreška. U glavi sam pomislio „gotovo je uspio sam“, a u stvari još nisam bio ni blizu, vec tako daleko. Previdio sam od moje kuće do Donjeg Miholjca ima dobrih 55 km, a moja snaga u tom trenutku bila u minimumu. Sljedeća stvar koja je totalno zakomplicirala stvar da mi je koljeno lijeve noge otkazalo i da nisam mogao stiskati pedalu, tako da je većinu posla obavljala desna noga. Naravno, nakon sata takve vožnje počinje zatezat desno koljeno. Negdje u tim trenucima me nazvala žena i pita gdje sam. Odgovaram da sam neka 2 sata do kuće. Vozim i plačem. Tempo od nekih 18 km na sat s paklenim bolovima stižem pred Osijek ulazim u Josipovac pa u Višnjevac i konačno nakon što sam prošao cijeli grad, ulazim u Donji grad Osijek.

Tu sam dobio želju da sjednem i plačem. Hebiga, pred kraj puta mi se samo plakalo, što od muke, a što od sreće. Na piji u Dg nalazim se sa ženom i mlađim sinom i odlazimo na kavu koje sam se zaželio jer na putu nisam ni jednu popio i uglavnom to bi bilo to.

Dramalj-Osijek: 475 km, 28-29h, prosjek 19,2 km/h, max 57,8, kalorije 7.100

Polazak 1.7., između 5.00 i 5.30, dolazak 2.7. između 9.00 i 9.30.
Završavam u nedjelju. Mogu napisati da su se noge dosta oporavile (još sam se jučer otišao provozati biciklom), stražnjica je u žuljevima i masicama, a najgore su stradale ruke jer još prste ne osjećam najbolje. Uglavnom, nadam se da ću se oporaviti za par dana i početi smišljati novu avanturu.

Dotad, pozdrav iz Osijeka,
Igor Toman

Izvor http://www.dropbike.com/avantura-na-rubu-pameti-crikvenica-osijek-mtb-om-u-28h/

Povezani članci

  • 08/08/2012 Off-road Odiseja po Mljetu Unatoč tome što nisam nikad odvozio ozbiljniju vožnju biciklom po Mljetu, Odisejev otok mi je uvijek bio daleko najdraži od Jadranskih otoka. Zbog boja mora,...
  • 27/10/2012 Nepal biciklom Osječani Dario Majetić i Toni Brdarić u 17 dana dugom pothvatu, biciklom su obišli Annapurna trek dugačak 300 kilometara i uspeli se na prijevoj Thorung La k...
  • 04/12/2012 Maratonac u biciklističkoj majci (ili moj prvi maraton) Trebam početi od početka! Prolazim ciljnu ravninu za polumaraton u Grazu, 14.10. 2012. Moje vrijeme je 01:58 sati. Osjećam se zadovoljno ali nemirno. Imam jo...
  • 25/12/2010 BK Ciklus poziva na tradicionalno božićno bicikliranje Tradicionalno božićno bicikliranje održat će se i ove godine. S obzirom na iznimno sniježnu zimu, naši šumski prijatelji nas nestrpljivo iščekuju... ponesimo...
  • 22/08/2012 Prva Virovitička biciklijada U organizaciju kluba za ekspedicionizam i sport KEKS i gradskog savjeta mladih Virovitice ove godine je organizirana prva Virovitička biciklijada – Virovtičk...

facebook comments:

Napiši komentar

Napiši komentar, ili trackback sa svoje stranice. Možete se predbilježi na odgovore preko RSS.

Budite pristojni. Držite se teme. Bez spama i flama. Hvala.

Dozvoljeni tagovi:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Ovo je Gravatar-enabled weblog. Registriraj se na Gravatar-u.