Moj prijatelj međunarodni terorist
By Ida Prester
Imam prijatelja međunarodnog terorista. Mojoj zavidnoj kolekciji raznih društvenih otpadnika – profesionalnih prosjaka, prostitutki, narkomana, kleptomana, uličnih propovjednika i ostalih inspirativnih i meni prilično fascinantnih “alternativnih životnih stilova” koju gajim još iz razdoblja rada na Direktu, pridružio se, eto, i pravi terorist. Bome, tome se nisam nadala, unikatni primjerak. Pogotovo ne od malog Ivana.
Ivan je djetence, ima 23 godine i teški oblik epilepsije. Student je Računarskog fakulteta u Beogradu, redovito daje ispite, ima curu s istog fakulteta, majka učiteljica u osnovnoj školi, brat uspješni veslač. Obožava cyber igricu “X Kings”, nosi naočale i jedan dugi dreadlock na čupavoj glavi, živi s roditeljima i vozi bicikl. Odnosno, vozio ga je. Trenutno je već tri mjeseca u zatvoru i čeka suđenje, predviđena kazna – od 3 do 10 godina robije.
Znam Ivana preko interneta. Osnovao je fan grupu mog benda, zagriženi je obožavatelj kojeg viđam euforičnog u prvom redu svakog našeg koncerta u Srbiji i okolici. To mi je odmah moglo biti sumnjivo.. Al klinac je općenito “zagrižen” lik. Jedan od onih nerdova koji se lako zapale i daju život za ideju, bend, program, sindikat, ugroženu vrstu afričkih crva… Potrebna mu je konstantna posvećenost, nadljudska misija koja će njegovoj krhkoj egzistenciji dati viši smisao. Ukratko – aktivist po životnom opredjeljenju. Upali obrazi i plamteće oči.
Od malih nogu Ivan je član svakojakih udruženja. Prvo se zapalio za politiku. Odabrao je stranku G17+ kao svoje prirodno stanište. Dogurao je čak i do potpredsjednika omladinskog sektora (što bi se kod nas reklo – mladeži), a onda se teško razočarao. Iako ekstremno lojalan član, nije htio sudjelovati u nekim stranačkim malverzacijama i maknut je s funkcije i iz stranke. Od oficijalne politike još nije htio odustati pa se prijavio u Romsku stranku (?!), iz koje je izašao nakon drugog životnog poraza – jedini predstavnik stranke u Parlamentu pokrao neke teške pare, izbila afera i stranka se zamalo ugasila.
U to doba otkriva alternativnu i nevladinu scenu. Počinje slušati punk, pušta dreadlockse i postaje straight-edge – ne pije ni kap alkohola, ne puši duhan ni travu, ne drogira se, brije na “čistu svijest”. Život mu nije lak. U skladu s novim preobraćenim lifestyleom pronalazi i novi kolektiv za samoaktualizaciju: anarho-sindikalna inicijativa.
Mladi anarhisti okupljaju se oko dvadesetineštogodišnjeg Ratibora, sina poznatog srpskog bogataša, generalnog direktora Hyatta. Umjesto da razbija nove Audije i mlati koku, mladić se posvetio društvenom angažmanu, paljenju američke zastave i borbi protiv kapitalizma. Eto, zanimljiv obrat, sistem se podriva iznutra. Ivan se u tu ekipu uklopio ko pazla, baš ono što mu je trebalo. Junaštvo, romantika i politička subverzija.
Nakon brojnih protestnih parada, angažiranim utopistima pružila se prilika za “ozbiljnu” akciju. U Grčkoj je prilikom anarhističkih nemira na ulicama uhićen stanoviti aktivist Todoros Iliopulos. Srpski kolege odlučuju se na čin solidarnosti. Terorizirat će službene predstavnike Grčke dok se Todoros ne pusti na slobodu. Ingeniozna zamisao – pripremaju nekoliko molotovljevih koktela, oblače se u crno i pod okriljem noći upućuju prema beogradskoj grčkoj ambasadi. Petorica ih je – Batman, Robin, Spiderman, He-man i Hulk.
Pristižu pred zgradu u Francuskoj ulici, osvrću se oko sebe i započinju s bizarnim ritualom. Prvi gađa naš junak Ivan, no od straha mu boca šeprtljavo ispadne i razbije se na podu metar od njih. Druga dvojica obranjuju anarho-reputaciju, dižu se na prste iznad guste živice i olimpijski pogađaju fasadu. U ambasadi, na sreću, preko noći nema nikoga, nitko nije ugrožen, no plamen uznemirava susjede i policija vrlo brzo dolazi.
Subverzivni superheroji zatečeni su k’o tinejdžerske trudnice. Imućni Ratibor i kolega mu upadaju u prvi taxi, dok ostala trojica revolucionara bježe kući pješke. Svak prema svojim mogućnostima.Prošlo je par dana i svi delikventi su uhapšeni. Murjaci se nisu mnogo namučili s istragom, tragovi, pozivi i dogovori oko akcije razlijepljeni su po cijelom internetu. Prošla su, nažalost, vremena kad organi reda nisu znali da postoji Facebook, danas smo svi u Big Brotheru društvenog nadzora. Prema tome, brišite sve te kompromitirajuće fotke dok nije prekasno!
Oko cijelog slučaja, koliko god kretenski bio, isplela se grčka drama (prigodno). Tadić zvao grčkog premijera, ispričavao se, presavijao i obećao odmazdu. Iako je materijalna šteta minimalna, mrlja na fasadi i dvije razbijene boce Vlahova s krpama na vrhu, zločin se jednim potezom pera iz “izazivanja opće opasnosti” transformirao u “međunarodni terorizam”. Prvi takav slučaj u povijesti Srbije. I tako par nepromišljenih mangupa (svaka čast i na borbi i na podršci, ali ovakva sredstva su, po meni, spomenik maloumnosti) gule već četvrti mjesec u buksi i iščekuju početak suđenja koje bi im moglo uzeti najbolje desetljeće života.
Znate što je najbizarnije? Dok su mlađahni anarho-sindikalisti kovali plan, iz zatvora je pušten Todoros Iliopulos. Sve je bilo uzalud. Tužna sam. Ivane, drži se!
http://www.glasistre.hr/kolumna/n/138659
