Bonn – bonbon
Dok je na aerodromu bilo pusto jer su svi letovi bili odgođeni (slika 72, dolje u galeriji), kako ne bi poludjela od dosade i nervoze, morala sam se zabavit. Dala sam si zadatak da vam prenesem biciklistički život iz Bonna.
Kad kažem Bonbon to je pravi opis tog preslatkog grada u Njemačkoj na obali Rajne. Ima 300 tinjak tisuća stanovnika, a zbog svoje baroktne arhitekture s malim ulicama i zgradama većinom do cetiri kata ostvlja dojam slatkog gradića (45). Teško ga je zamisliti glavnim gradom Njemačke, premda je to bio 40tak godina. Ono što prvo u Bonnu zamjetite je da su svi, a ma baš svi na biciklima. I stari i mladi, poslovnjaci i boemi. I to je feomenalno (46). Ulice su obilježene posebno za pješake, a posebno za bicikliste, čak i u parkovima. Mora se znat red (38). Postoje vertikalni i horizontalni znakovi (42). Sve je uređeno, no to za njemce i nije nešto jako neobično. Ja se tome uvijek divim, mogu ja takvim stilom živjet ali dok masa ne usvoji taj način ponašanja ja ću se tome i dalje samo divit.
Nadam se da će i u Zagrebu jednog dana tolerancija pješaka i vozača prema biciklistima doći. Nije to za nas prevelik izazov. Vjerujem da pravila i KAZNE uvode red, i kad se čovjek jednom naući na pravila ili bankrotira zbog kazni, to postane rutina i smatraš to civiliziranim i kulturnim ponašanjem. Na cesti ima mjesta za sve. Svako ima svoj prostor u kojem je gazda i dok se držis pravila svima je dobro i savršeno funkcionira (81). Bonn ima puno zelenih površina i svi ih koriste za relaksaciju (63). To pak izgleda ovako: zamislite si da trčite u krug po Zrinjevcu ili roštiljate na ribnjaku. Okolna ekipa na vas bi gledala kao na čudaka, a vama bi to možda palo na pamet napravit samo iz neke lude oklade ili ako ste možda na Urban Challange. U Bonnu je to normalno. U parku ispred sveučilista studenti peku roštilj, sjede na travi, piju, čitaju i uživaju (90).
U Zagrebu bi vas gledali kao one “neobične ljude”, čitaj ludake, koji trče rano ujutro u kratkim hlačama i majici bez rukava po Ilici i ne trebaju vam pokazati osobnu kako bi znali da su stranci. No, dosta gunđanja!
Ja hoću više sporta na gradskim ulicama, više nasmijanih lica i tolerancije prema onima koji nisu isti kao mi sami. To meni fali u ovom mom lijepom gradu Zagrebu.
