Izveštaj sa 6. etape Cape Epic
Cape Epic, Južna Afrika. Datum: petak, 26.03.2010. Start: Worcester Cilj: Oak Valley Dužina: 123 km Visinska razlika: 2240 m Rampa: 10 sati Start: po grupama od 7 do 7 i 30
Kao što slike govore, danas sam dobio priliku na motoru (kojeg je vozio profesionalni vozač kojeg mi je dodijelio organizator utrke, a zahvaljujući akreditaciji za medije) iskusiti barem dio čari i/ili patnje biciklista i staze kojom prolaze.
Priča tako kreće od starta koji kroz grad vodi na brzu cestu nekih 10 km i zatim krece pustolovina. Dubok pijesak lagano penjanje prve kapi znoja i zatim opasno spuštanje. Tu nailazimo na prvi udes gdje biciklistu bolnicari na quad vozilu peru i krpaju (krvava noga, krvava ruka i natuceno cijelo lice). Slika govori da zaista utrka nije bezazlena , krecemo dalje i izlazimo na makadam gdje vozimo s biciklistima. Nakon nekoliko kilometara vožnje paralelno s njima, oči žuljaju sve vise i vise , kolicina biciklista uz koju vozimo podize toliku prasinu da se skoro i ne vidi kuda se vozi. Mogu samo zamislit kako je satima biti u toj prasini i postaje mi jasno zasto tako prljavi dolaze u cilj. Nakon makadama izlazimo na asfalt i to na podrucje državnog zatvora i vojnog kompleksa gdje vojnici i naravno zatvorenici navijaju i pljeskom podržavaju bicikliste. To je podatak koji govori koliko državne vlasti drze do bicilizma i ove utrke. Ovo je jedan od najljepših krajolika kroz koje je utka do sada prosla sto znaci prolazak uz jezero i preko brane. Drago mi je da mogu nase decke pratit duz staze, poslikat ih, podrzat i naravno barem djelomicno shvatit kako im zapravo naporno. Nakon jezera krece singeltrack brdo gdje mi sa motorom zaobilazimo i jurimo pa poljima i makadamskim putima da bi sustigli bicikliste i docekali ih na iducem brdu. Tu smo ih cekali nekin 20 minuta. Prema dolazecem helikopteru koji prati vodece jasno nam je da su uskoro kod nas. S brda seze prekrasan pogled na cijelu regiju.Uskoro nakon vodecih prolaze nas i slovenski timovi. Cak ni s motorom ne mozemo po svim putevima kojima prolaze bicikliste, te ih ponovo zaobilazimo i ulazimo u rutu staze loveci vodece. Put kojim smo vozili i to moram priznat ne sporo nekih 10-tak minuta, zaista odaje tezinu staze. Odvozivsi ili sudjelujuci i organizaciji nekih maratone u Hrvatskoj moram reci da tako teske i zahtjevne dionice mi nemamo. Kada bi mozda vise koristili takve staze za utrke i treninge mozda bi bili i nasi vozaci bili bolje rangirani na medjunarodnoj sceni.
Nakon izlaska iz te dionice dolazimo na makadam gdje im pocinje 3 km penjanja do trece i zadnje feed zone danas. Tu smo moj sofer i ja odlucili otici pjeske na feed zonu te sacekat i podrzat nase. Dok smo se penjali prosli su nas mnogi poznati vozaci vozaci. Nekoliko trenutaka nakon sto smo se popeli na vrh, stizu i Rubinic-Miljkovic. Slijedi okrijepa i podrska i oni krecu ka sljedecem brdu, a mi se spustamo na dno gdje cekamo Mohorovicica. Nakon davanja i njemu moralne podrske odlazimo u cilj. Nismo stigli ni popricat o dozivljajima dana i evo iznenadjenja. Vec ulaze u cilj Fracasso team sa rezultatom 72. u overollu i 55. man sa vremenom 6:01.50 te nakon njih i slovenski tim Zakelj-Vesel na 82 overall i 4. Mix team. U cilj Mohorovicic ulazi sa vremenom 6:40.57
Danas je bio zaista dobar dan, kako za vozace tako i za nas pratnju. Osim mene koji sam utrku pratio na dva kotaca, Natasa Vidulin, predsjednica kluba i takoder akreditirana kao novinar, pratila je utrku iz zraka (pozdrav Garry-u, vrlo pazljivom vozaču chopera tj. helikoptera), a Valent i Ivan kombijem su takoder pratili decke od jedne do druge feed zone te usput i zaplesali i zapjevali s grupicom lokalnih stanovnika.
Bio je to zaista sjajan dan! Jos samo dvije etape!
Iz Afrike piše Adriano Marković
Vipe na klupskoj stranici BBK Marun http://bbk-marun.hr/index.php/2010/03/izvestaj-sa-6-etape/
