Flaširana voda je čak dvije tisuće puta skuplja, a ništa zdravija
Povodom Svjetskog dana voda skupina američkih aktivista za zaštitu prirode odlučila je objaviti kratak film koji otkriva kako se industrija flaširane vode više temelji na propagandi i širenju straha od vode iz pipe, nego na stvarnim činjenicama.
Brza hrana ne raspada se ni nakon godinu dana
Naime, tko bi platio 2000 puta više za vodu samo zato što je pakirana u plastiku? Nužno je dakle ljude uvjeriti kako je flaširana voda prirodna, zdravija, ukusnija i sigurnija. Međutim, neka istraživanja provedena u Sjedinjenim Državama pokazala su da je voda iz pipe pod strožom kontrolom te da je često čak i kvalitetnija i ukusnija od one iz boce.
Sedmominutni film ‘The Story of Bottled Water’ razotkriva pozadinu gospodarstva koje aktivisti često nazivaju uzmi – napravi – potroši, odnosno kako je industrija navela Amerikance da kupuju oko pola milijarde flaša vode tjedno iako je mogu dobiti gotovo besplatno iz pipe. Naravno, neophodno je stvoriti umjetnu potrebu tako da se ljudi navedu da misle kako moraju potrošiti novac na nešto što zapravo već imaju.
U posljednjih nekoliko desetljeća kompanije poput Coca Cole, Pepsi i Nestle potrošile su milijarde dolara na izazivanje straha od vode iz pipe. Uvjerili su građane da, ako žele biti sigurni da je ono što piju čisto, a iznad svega trendi, trebaju kupiti flaširanu vodu.
Međutim, podrobnija provjera američkog tržišta pokazala je da na tom polju postoje brojne ‘neugodne istine’ koje reklame nikada ne spominju:
- Flaširana voda pod slabijim je nadzorom zdravstvenih službi od one iz pipe. 2006. godine tvrtka ‘Fiji Water’ objavila je reklamu kojom se hvalila kako njezina voda ne potječe iz Clevelanda, međutim, testovi su pokazali da je Fijijeva voda zapravo slabije kvalitete od one iz clevelandskih gradskih cijevi.
- Oko 40 posto flaširane vode je zapravo filtrirana voda iz pipe. Dakle, dovoljno je nabaviti kućni filtar i pročistiti vodu.
- U proizvodnji boca za vodu u SAD-u se svake godine potroše ogromne količine energije koja bi bila dovoljna za pokretanje milijuna automobila. U to nije uključena energija potrebna za njihov transport.
- Tri četvrtine tih boca završavaju na smetlištima ili u spalionicama. Američki gradovi troše 70 milijuna dolara godišnje samo za rješavanje problema otpadnih boca.
Ipak ima jedna dobra vijest – da ljudi polako shvaćaju poruku. Naime, 2009. godine po prvi put u desetljeću prodaja flaširane vode u SAD-u je pala.
