XC (Cross-Country) je kralj
Ako je atletika kraljica sportova, onda je XC kralj brdskog-biciklizma. To je najprestižnija, najraznolikija i najteža kategorija, ukoliko promatramo sa sportskog stajališta. Tome u prilog ide i činjenica da je za sada XC jedina brdsko-biciklistička disciplina na Olimpijadi a ujedno i jedan od novijih sportova na programu ljetnih Olimpijskih igara. Svoju premijeru XC je doživio davne 1996. u Atlanti. Nije to slučajno, Amerika je kolijevka brdskog-bicikla (MTB) pa je to u neku ruku predstavljalo priznanje popularnosti samog MTB-a. U to je doba MTB doživljavao veliki boom, te je zaslužan i za popularizaciju kompletnog biciklističkog sporta.
Vozač je kralj
Dobar XC vozač je ujedno dobar cestovnjak (izdržljivost), dobar penjač (eksplozivnost) i dobar spustaš “downhillaš” (tehnika i brzina). Zbog čega XC sasvim zasluženo osvaja titulu kralja disciplina brdskog-biciklizma. U tom visoko konkurentnom sportu uvijek ima vozača kojima ide nešto bolje na usponu, dok drugima na spustu, što doprinosi neizvjesnom rezultatu utrke. Premda je kombinacija cestovne izdržljivosti i eksplozivnosti dobitna za uspjeh, nije slučajno kada je MTB sport u Hrvatskoj postajao sve ozbiljni, da se mnogo cestovnjaka natjecalo na XC utrkama i gotovo uvijek su bili među prvima. Trebali su (samo) poraditi na tehnici. Prvo Svjetsko XC prvenstvo koje je UCI kao krovna biciklistička organizacija priznala bilo je 1990. već iduće godine vozio se prvi Svjetski kup. Samo za usporedbu u Zagrebu je održana prva XC utrka na Medvednici 1992. u organizaciji BBK Dinamo iz Zagreba. Prvi Hrvat koji je ušao u cilj te utrke bio je Olimpijac (cestovni) Vlado Fumić. Nekoliko godina kasnije i kod nas su počele kup utrke od kojih se još uvijek vozi Samobor.
Jonny T
Rijetki od vozača koji je uspijevao biti sve-u-jednom je živuća legenda MTB sporta: Jonny T ili John Tomac. Njegova biciklistička pozadina je jako zanimljiva i danas sasvim logično opravdava njegove uspjehe. On je od 7-15 godine vozio BMX, da bi sa 16 godina postao Američki BMX prvak koji je nastavio na cestovnim biciklima te vrlo brzo prešao na mountain bike. Naprosto je dominirao scenom MTB tijekom 10 tak godina. U vrhuncu 1988. pobijedio je samo jednoj godini Američko prvenstvo u XC, Downhillu, Dual Slalom i cestovnom kriteriju (WOW!) Što se dogodilo? On je jednostavno bio odličan u svim aspektima raznolikosti koji su potrebni za XC. XC je kraj, JT je kralj :)
Staza
Gotovo uvijek se vozi po kružnoj stazi, dužina kruga ovisi o težini tj. konfiguraciji tla i visinskoj razlici a trajanje utrke je obično oko dva sata vožnje ili oko 40-50 km. Za dame staza je ista ali one voze nešto manje 30-40km. To je zbilja puno. Ah, reći ćete malo se penju pa se malo spuštaju… no nije baš tako. Pri svakom usponu natjecatelji idu do svog maximuma a kod spuštanja ne hvataju dah, nego tu ukoliko su bolji tehničari pokušavaju nadoknaditi i prestići svoje konkurente. Dužina kruga može biti 5-8 km a start je grupni. Na nekim većim utrkama starta se tako da su u prvom redu oni brži sukladno nekim prijašnjim rezultatima. Na lokalnim weekend utrkama, slaganje u redove u startu ide po prijavama, što rezultira napeto/nezgodnim situacijama pri startu. Općenito je start jako bitan, jer nakon start-ciljne linije širina state se sužava pa čak do širine da ima mjesta za samo jednog biciklistu. Tako da pozicija koja se zauzme na početku, teško se napreduje, obično uz veliki trud, i zbog toga je bitno da od samog početka zauzeti što bolju poziciju odmah. Na dužim krugovima postoje i po dvije zone okrijepe gdje natjecatelji mogu dobiti piće i prigodnu hranu koju pokupe u pokretu. MTB je individualan sport. Naravo, da postoje klupovi i ekipe ali teško da može biti nekog taktiziranja, jer tokom cijele utrke svi daju 100% (nerijetko 110%) pa ekipni rad ne daje rezultata, nema šlepanja, nema zavjetrine i ostalih taktičkih trikova kao kod cestovnjaka. Ne mislim da su takitiziranja loša, ona daju čar cestovnim utrkama ali to je druga priča. Također MTB XC kao i sve MTB discipline se voze po svim vremenskim uvjetima, nema odgoda pri lošem vremenu. Najbliža varijanta sporta je XC Maraton koji je obično dužine 60-120 km i vozi se od točke do točke.
Bicikl i oprema
Osim bicikla natjecatelji koriste zaštitne kacige, biciklističke dresove, rukavice i cipele-šprinterice. U džepovima su im rezervne gume i alat a na biciklu imaju bidon za okrjepu. S istim okvirom kojim je krenuo mora završiti natjecanje. XC bicikl ima 26″ kotače upogonjenim sa 3 zupčanika naprijed (obratite pažnju na slici su 2 zupčanika, to je na biciklu pobjednika sv. kupa od lani, Nino Schurter (SUI) -Scott Spark, ali ima i hardtail) i 8-10 straga. Okvir je najbitiniji dio svakog bicikla tako je potreban što lakši okvir ali mora podnijeti svu silu spuštanja po često zahtijevnim i brzim terenima. Opremljen je prednjim amortizerom (do 100mm hoda) i terenskim gumama 1.5-2.0″. Težina im je 9-12 kg. U novije doba pojavom laganih bicikla s prednjim i zadnjim amortizerima, tvrdi “hardtail” okviri odlaze, polako ali sigurno u povijest. Tehnologija izrade okvira za MTB strašno brzo napreduje pa se koriste laganih metalnih slitina aluminija i titana ali i kompozitnih materijala. Cijene takvih egzotičnih komponenti vrtoglavo rastu obrnuto proporcionalno masi okvira, kotača ili drugih komponenata. Rijetko se zaboravlja da još uvijek barem kod XC, ipak je vozač, najbitnija karika. To nije slučaj u bratskoj kategoriji Downhill (MTB spust) gdje ipak tehničke specifikacije (hod amortizera) full-suspension bicikla (najčešće su) presudne za pobjedu.
Zato je opet, XC – kralj.
Ned Overend, Tinker Juarez, John Tomac… Podsjetio me ovaj filmić na vremena iz početka 90-ih kada smo otkrivali staze po Medvednici (Leustek, Omladinska, Bikčević…). Danas je nemoguće biti šampion u sve tri discipline jer je razina specijalizacije nepremostiva tako da Johhny T (Slovenac porijeklom) ostaje jedinstven u povijesti MTB-a.