Quick release

Novosti iz svijeta cestovnog, brdskog, downhill biciklizma i ostalih sličnih tema

Oko okvira

Bicikli, dijelovi, oprema, recenzije, tehnikalije i savjeti

Bez traga

Biciklističke staze, rute, izleti, expedicije i putopisi ostavljeni bez traga

Trgovine

Pregled bicikl trgovina s prikazom asortimana po Zagreb, HR i Sloveniji po Google mapama

Utrke

Najave, rezultati, video i fotke s biciklističkih utrka od lokalnih weekend nateravanja do vrhusnkih događaja

Home » Quick release

Vlade su odustale od planeta

Napisao @ 03/07/2012 – 22:36Nema komentara

Možda je riječ o najvećem neuspjehu kolektivnog vodstva još od vremena Prvog svjetskog rata. Ekosustav Zemlje se urušava, a čelnici nekih od najmoćnijih zemalja – Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Njemačke, Rusije – nisu se udostojili ni pojaviti i razgovarati o tome. Oni koji su prisustvovali Summitu o planetu Zemlji u Riju prošloga tjedna svečano su dogovorili da nastave poticati razorne požare: šesnaest je puta u njihovom tekstu obećano da će nastaviti poticati “održivi rast”, primarni uzrok gubitka biosfere.

Napori vlada nisu usmjereni na obranu živuće Zemlje od uništenja, već na obranu stroja koji ju uništava. Kada se god potrošački kapitalizam zamrsi u vlastitim proturječjima, vlade se požure popraviti stroj kako bi se osiguralo da radi brže nego ikada prije – iako troši preduvjete koji održavaju naš život.

Misao da bi to mogao biti krivi stroj uposlen na krivom zadatku ne može se uopće čuti u mainstream politici. Taj stroj uvelike obogaćuje ekonomsku elitu, istodobno izolirajući političku elitu od masovnih pokreta s kojima bi se inače morali suočiti. Mi sada lutamo začarani u mašti, vrtimo se u krugovima.

Koristili smo naše neviđene slobode – koje su naši predaci skupo platili – ne kako bismo agitirali za pravdu, za preraspodjelu, za obranu zajedničkih dobara, već kako bismo trčali za dozama dopamina koje dobivamo kupnjom proizvoda koje ne trebamo. Najinovativniji umovi svijeta uposleni su ne da poboljšaju život čovječanstva, već da osmišljavanju uvijek nova i sve djelotvornija sredstva za stimulaciju, kako bi umanjili slabljenje zadovoljstva koje dolazi s potrošnjom. Uzajamne ovisnosti potrošačkog kapitalizma osiguravaju da svi nesvjesno sudjelujemo u uroti odbacivanja možda jedinog živog planeta. Neuspjeh u Rio de Janeiru pripada svima nama.

Rio označava, manje ili više, kraj multilateralnih napora za zaštitu biosfere. Jedini uspješni globalni instrument, Protokol iz Montreala o spojevima koji uništavaju ozonski sloj, dogovoren je i primijenjen godinama prije prvog summita u Riju 1992. Bio je to jedan od zadnjih plodova drugačije političke ere, u kojem intervencija u tržište u svrhu zaštite većeg dobra nije smatrana anatemom, čak ni od strane vlada Margaret Thatcher i Ronalda Reagana. Sve vrijedno o čemu se poslije toga razgovaralo vodilo je u slabe, neobvezujuće ili nikakve dogovore.

Ne želim sugerirati da će globalni sustav ili njegovi rastuće besmisleni godišnji skupovi nestati ili se promijeniti. Vlade koje su dopustile da Earth Summit i svi takvi sastanci propadnu, ne pokazuju nikakav osjećaj odgovornosti za takav ishod, a ne čini se ni da ih muči pomisao da nešto nije u redu sa sustavom koji ne funkcionira već 20 godina. Oni dođu i odu, svjesni da nema političke kazne, da su mediji jednako zaokupljeni konzumerističkim trivijalnostima kao i svi mi ostali, da će njihov doprinos već biti zaboravljen, kada će se buduće generacije morati boriti s neredom koje su oni ostavili iza sebe. (A nama ostalima propovijedaju o odgovornosti.)

Niti želim sugerirati da multilateralizam treba biti napušten. Sporazumi o biološkoj raznolikosti, oceanima i trgovini ugroženim vrstama mogu postići neko ograničeno ublažavanje napada punog spektra na biosferu koji je pokrenuo stroj potrošnje. No, to je otprilike to.

Djelovanje – ako će ga biti – uglavnom će se događati negdje drugdje. One vlade koje su zadržale interes za planet Zemlju, morat će raditi same ili u dogovoru s istomišljenicima. Neće imati sredstva za obuzdavanje slobodnih jahača, neće imati sredstva kojima bi uvjerili svoje glasače da će druge zemlje slijediti njihove postupke.

Sada je očito da smo propustili priliku zaustaviti globalno zagrijavanje na dva stupnja. Da će većina drugih planetarnih granica također biti prekoračene. I što ćemo sad?

Neki će ljudi odgovoriti odustajanjem ili barem povlačenjem iz političkog djelovanja. Pitaju se čemu se gnjaviti, ako je na kraju ionako neizbježan gubitak toliko toga što nam je drago: šuma, potoka, močvarnih staništa, koraljnih grebena, morskog leda, ledenjaka, ptičjeg pjeva i noćnog zbora, blage i umjerene klime koja je s nama tako dugo ljubazno postupala? Čini mi se da postoje barem tri razloga.

Prvi je razvući gubitke na razdoblje što duže moguće, kako bismo omogućili našoj djeci i unucima da dožive nešto od čuda i oduševljenja prirodnim svijetom te mirnog, neopljačkanog života kojim smo mi bili blagoslovljeni. Nije li to vrijedan cilj, čak i kada ne bi bilo nijednog drugog?

Posljednja divovska kornjača s Galapagosa umrla je u nedjelju
Drugi je očuvanje onoga što možemo u nadi da se uvjeti mogu promijeniti. Ne vjerujem da će se stroj koji ždere planet, održavan vojskom mehaničara, podmazan stalnim injekcijama javnih sredstava, srušiti prije živućih sustava kojima se hrani. Ali možda sam u krivu. Ne bi li bila strašna šteta dopustiti da tiger, nosorog i plavorepa tuna nestanu bez borbe, ako se pokaže da je razdoblje intenzivne eksploatacije bilo ograničenog vijeka?

Treći je taj da, iako ne možemo utjecati na odluke drugdje, mnogo toga možemo napraviti u okviru naših vlastitih granica. Ponovno stvaranje divljine – masovna obnova ekosustava – pruža najbolju nadu koju imamo za stvaranje utočišta prirodnom svijetu, što je razlog zašto sam odlučio posvetiti većinu vremena u narednih nekoliko godina promicanju te ideje ovdje i u inozemstvu.

Odustajanje od globalnih sporazuma ili, točnije, od izgleda da će oni znatno promijeniti naš odnos prema prirodnom svijetu, gotovo donosi olakšanje. To znači napustiti desetljeća bijesa i frustracija, znači okrenuti se od mjesta u kojem nemamo zastupnika prema onome u kojem imamo barem priliku biti saslušani. Međutim, također izaziva i veliku tugu, jer znači odustajanje od mnogočega.

Je li bilo previše tražiti od svjetskih vlada, koje su izvele čuda poput konstruiranja nevidljivih bombardera i ratovanja bespilotnim letjelicama, globalnih tržišta i spašavanja teških trilijune dolara, da potroše desetinu energije i resursa koje posvećuju tim projektima na obranu našeg živućeg planeta? Čini se, nažalost, da je.

Više na http://www.h-alter.org/vijesti/ekologija/vlade-su-odustale-od-planeta i http://www.ntn.org.au/

Povezani članci

  • 02/12/2012 “Bic-Sic” stiže na ljeto u Zagreb Sustav javnih bicikala Bic-Sic namjerava se u Zagrebu uvesti na ljeto. Na nekoliko točaka kao što su, primjerice, Trg Stjepana Radića, Glavni kolodvor, Bunde...
  • 15/01/2011 Brzina koja paralizira Ono što razlikuje promet u bogatim zemljama od prometa u siromašnim zemljama nije veći broj prijeđenih kilometara po satu života za većinu, nego više sati ob...
  • 10/11/2011 Samo za vlasnike automobila Bicikl je simbol mira, jednakosti, demokracije, održivosti. Automobil je simbol nasilja, nejednakosti, diktature i neodrživosti. Ono što od toga odaberemo, o...
  • 09/08/2012 Kopenhagen, grad biciklista Zvuči paradoksalno, ali umjesto kakve južnije metropole sa mnogo ljepšom klimom, grad sa ponajboljom infrastrukturom za korištenje bicikla je Kopenhagen. Pro...
  • 06/12/2010 Zabranimo uporabu plastičnih vrećica u Hrvatskoj Jedna se vrećica prosječno koristi 12 minuta. Nakon što se baci, razgrađuje se sljedećih 20 – 1.000 godina.

facebook comments:

Napiši komentar

Napiši komentar, ili trackback sa svoje stranice. Možete se predbilježi na odgovore preko RSS.

Budite pristojni. Držite se teme. Bez spama i flama. Hvala.

Dozvoljeni tagovi:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Ovo je Gravatar-enabled weblog. Registriraj se na Gravatar-u.