Reportaža s Anti-ping-pong prosvjeda
Zagrebačke biciklistice, biciklisti, klinci i pokoji pas-biciklista a svi zajedno koji vole bicikle odradili su danas dva velika prosvjeda u organizaciji Sindikata biciklista. Prosvjedi su se održali ispred zagrebačkog Gradskog poglavarstva i Ministarstva unutarnjih poslova.
Glavni štos je zapravo bio ono što se dogodilo između ta dva prosvjeda, udaljenost je nekih 3 i nešto sitno kilometara. Za tu udaljenost je bilo potrebno skoro 30 min (i malo više ali uzimamo faktor gužve) jer su sve skoro svi sudionici držali propisa. Što znači guranje bicikla po zebri, guranje do biciklističke staze, vožnja u jedan za jednim (više manje koliko je to bilo moguće zbog veliko broja biciklista) po cesti s desne strane… čime se htjelo pokazati da je postojeći zakon i postojeća infrastruktura NEPRIHVATLJIVA!
To je bio danas glas razuma, glas urbanih ljudi, glas kulture i glas ekološki svjesnih građana koji su trenutno kažnjavani zbog zastarjelih propisa i nepostojećih uvjeta za bicikliranje.
Čudim se vlastima, političarima da su toliko nestručni i nezainteresirani za ovu temu kada Europska zajednica snažno potiče smanjenje CO2 i podržava razvoj biciklizma, a kod nas sve – samo suprotno. Mjere za smanjivanje ukupnih emisija iz prometa koje su dio Plana zaštite zraka, ozonskoj sloja i ublažavanje klimatskih promjena je jedna od obaveza koju su RH i Grad Zagreb preuzeli zbog ispunjenja ugovorenih obveza i ugovora iz područja zaštite okoliša, a ponašaju se kao da neće trebati dostaviti izvješče o istome.
Taj isti plan treba biti javno objavljen radi pribavljanja mišljenja, prijedloga i primjedbi javnosti. (Hm!?)
Hvala, Sinidikatu biciklista udruzi koja je imala hrabrosti se izboriti za Zagreb i za bicikliste i vjerujem na dugu stazu da ćemo se zajedno izboriti za bolje svih nas i biciklista i građana.
Izboriti protiv koga? Protiv udruga koje grad financira, čitaj porezni obveznici. Te udruge (naravno, ne mislim na naše Sindikalce) su prisutne dugi niz godina, razvijaju projekte koji su sami sebi svrha i ne rade ništa dobro za ono za što su plaćene. Šute ili još gore komentiraju situaciju kao da su bogom dani, a zaslužni su za ovo loše stanje u gradu. Oni bi trebali biti inicijator i savjetnici po pitanju biciklističke kulture.
Porazgovarao sam tu i tamo s bajkerima prosvjednicima, svi dijele isto mišljenje: treba izači na ulicu, izboriti se za naša prava – nitko neće to učiniti za nas.
Jedan bajker mi je ispričao da je od kada je hajka na bicikliste da je promjenio način vožnje, da je usporio, pazi više na pješake i automobile, silazi na zebri, pazi da je što više na biciklističkim stazama, izbjegava Jelačić plac i mjesta s puno ljudi i nada se da će i drugi sljediti njegov primjer.
Ja budem. A ti?



facebook comments: