Quick release

Novosti iz svijeta cestovnog, brdskog, downhill biciklizma i ostalih sličnih tema

Oko okvira

Bicikli, dijelovi, oprema, recenzije, tehnikalije i savjeti

Bez traga

Biciklističke staze, rute, izleti, expedicije i putopisi ostavljeni bez traga

Trgovine

Pregled bicikl trgovina s prikazom asortimana po Zagreb, HR i Sloveniji po Google mapama

Utrke

Najave, rezultati, video i fotke s biciklističkih utrka od lokalnih weekend nateravanja do vrhusnkih događaja

Home » Bez traga, Quick release, Videoteka

Off-road Odiseja po Mljetu

Napisao @ 08/08/2012 – 11:111 komentar

Unatoč tome što nisam nikad odvozio ozbiljniju vožnju biciklom po Mljetu, Odisejev otok mi je uvijek bio daleko najdraži od Jadranskih otoka. Zbog boja mora, mirisa šuma, stepenataih stjena, pješčanih laguna ali i zbog kombinacije tog svega skupa na jednom mjestu. Već više od desetak godina dolazim na njega, ali tek ove odvozio sam prvu pravu brdsko biciklističku vožnju koja je opravdala sve moje superlative Mljeta. Napravili smo cjelodnevnu vožnju od 85 km i prošli gotovo cijelu dužinu otoka


Prikaži Mljet na većoj karti

Na adresi www.skylaab.com/mljet nalazi se link sa slikama Mljeta koje kad me netko pita za ljetovanje, onda mu šaljem taj link. Sada ga moram nadopuniti i sa slikama s ove vožnje. Evo kako je to izgledalo. Ali prije svega lagano upozorenje: vožnja traje cijeli dan i ruta je ozbiljna, a to znači da ima puno kilometara, od tih 85 skoro je pola makadam i to zahtjevan, većinom izložen suncu pa treba nositi sa sobom i hrane i vode – dosta (nema izvora ali po selima možete dobiti vode ako nekoga nađete doma). Ako vam se čini da je ova ruta preozbiljna za vas, nemojte odustati, ipak ponesite bicikl na Mljet idući put, ima puno lijepih staza po NP kompletno uz obalu i po hladu koje će vas ostaviti bez daha ali zbog prirodnih ljepota.

Buđenje u 6.40, ruksak na leđa, u svakom po 3 litre tekućine. Namazani kremicama, više manje, krenuli smo iz naše baze restorana Bourbona iz Polača. Polače je malo mjesto, predzadnje na sjevernom dijelu otoka duboko već u Nacionalom parku. Od tamo smo krenuli put Pomene, ali na prvom raskšću lijevo otišli za Soline pa do Velikog jezera. Vožnja po Jezerima je posebni užitak, po asfaltnim cesticama po gustoj borovoj šumici hvatali smo zadnje zrake svježeg jutra koje je ubrzano hlapilo, jer je nastupala prava vrućina. Prije Solina odvojili smo se od makadama Švicarskim (požarnim) putem u brdo prije vrha Montokuc skrenuli smo desno ispod Zle stijene 308 m. Ukoliko se drži lijevi odvojak nakon desetak minuta lagane vožnje izlazi se na glavnu cesti što može biti kraća ruta. S tog križanja se vide Soline kao na dlanu, Veliko jezero kako utječe u more i još par otočiča. Od tamo pa skoz s vanjske strane otoka smo “jedrili” po novim makadamima do izlaska na glavnu cestu koju smo i prešli pa smo krenuli put Kozarica i Blata na unutarnjoj strani. Tu negdje kod Nerezinog dola u gustoj šumi uz put imali smo bliski susret s divljim svinjama, domaći kažu divlje koje više nisu niti divlje.

Pozdravili smo Kozaricu i uvjerili se da od tamo nema novih staza, čitaj – malo smo fulali, vratili smo se na glavnu cestu i dalje kratko po asfaltu do Babinog polja. Iza Mirogoja skrenuli smo prema makadamu koji vodi do Odisjeve spilje i dalje po makadamu prošli smo cijelo polje – Babinog polja i onda na zadnjem južnom raskršću desno i dalje po vanjskoj strani. Vanjska obala Mljeta je divna, stijene koje tonu u dubinu plavog smaragdnog mora, mame poglede, premda je i mala nepažnja dovoljna za nezgodu po teškom terenu jer je makadam malo vožen. To su većinom novi požarni putevi koji su zatvoreni za javni promet. Uz uvalu Rikavica i Brnjestrova došli smo do glavne ceste između Babinog polja i Sobre, tu se ponovo prije ceste skrene desno i nastavlja po vanjskoj strani. Za one koji žele skratiti turu, to je moguće ovdje i vratiti se nazad s duplo manjom kilometražmom.

Ali mi smo otišli dalje. I opet po vanjskoj strani koja gleda na pučinu. Cijelo vrijeme kao da plovite zajedno s jedrilicama koje idu na jug put Dubrovnika. Spustili smo se skroz južno, koliko je moguće do mjesta Maranovića. Od tamo penjanje opet po asfaltu ali na kratko i strmo. Prelaz Maranovići – Okuklje je opako ako se tamo zateknete oko 14 sati – sunce je neumoljivo. U Okukaljama smo napravili pauzu za ručak i bez kupanja nastavili dalje po makadamu do Prožure.

Od Prožure gdje je naša off road tura službeno završila, preostalo nam je još 30-tak km nazad do baze u Polačama na sjever. Teško smo to odvozili… ali jesmo. Mljet je dobilo pravu off road stazu!

Povezani članci

facebook comments:

One Comment »

Napiši komentar

Napiši komentar, ili trackback sa svoje stranice. Možete se predbilježi na odgovore preko RSS.

Budite pristojni. Držite se teme. Bez spama i flama. Hvala.

Dozvoljeni tagovi:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

Ovo je Gravatar-enabled weblog. Registriraj se na Gravatar-u.