Bez tragaQuick release

500 Km Vs 24h Osijek-Krk 2016.

Nedavno sheran post vožnje na Stravi od 493 Km na Facebooku od Daria Klimczaka napravio je veliku buku. Skoro 500 Km u 18h jel to moguće ili ne? Je, nije… Definitvo podhvat koji smo odlučili istražiti pa smo uhvatili Daria na kišnom danu kada je imao vremena odgovoriti nam par pitanja.

DSC_0153Bicikl.com: Dario tvoj post je digao dosta prašine na Facebooku. Ajmo za početak, molim te da nam se kratko predstaviš?
Dario Klimczak: Moje ime je Dario Klimczak, živim u Osijeku te radim kao chef kuhinje restorana Galija. Rođen sam 1976 u Poljskoj, doselio u Hrvatsku početkom osamdesetih. Već od malih nogu zaljubio sam se u biciklizam ljubomorno gledajući “velike”dečke kako zaneseno okrecu pedale. Oduvijek sam volio brzinu i kao srednjoškolac već sam marljivo trenirao u BK Tomislav. Doduše ne zadugo jer je počeo rat. Završena Ugostiteljska škola i početak rada u turizmu poremetilo moje planove i jednostavno sam bio prisiljen biciklizam gurnuti u drugi plan. 15 godina kasnije kada su se životne kockice donekle poslozile, ponovno se rađa zaboravljena ljubav, ali za 30 godišnjaka to je vec druga priča. Pocinjem aktivno rekreativno voziti MTB, a par godina kasnije ljubav prema cesti jednostavno je nezaustavljiva i kupujem cestovnjaka. Godišnje prelazim vise od 10000 Km, član sam BK Osijek 2010, a sudjelovao sam u više humanitarnih biciklijada izmedju kojih izdvajam:
Veliki za male humanitarna vožnja biciklom
Noćna vožnja ‘Za zdrav život malih’
Humanitarna biciklijada “1001 milja kroz Hrvatsku”

Bicikl.com: Neki komentari su bili da je to nemoguće odvoziti – skoro 500 km u 18h? Kako ti je to uspijelo?
Dario Klimczak: Prosle godine sam slicnu dionicu 500km vozio sa prijateljem Aleksandar Zec za 26 sati, naravno da je za ovogodišnju rutu bila potrebna odlična psihofizicka spremnost, ali s obzirom da sam svakodnevno na biciklu to mi i nije bio neki preveliki problem. Dionicu od 493,2km prešao sam za 18 sati 41 minutu 28 sekundi ili točnije za 23 sata i 58 minuta uključujuci pauze za kavu, odmor i hranu.

Bicikl.com: Koja je bila prosjecna brzina i ostale tehnikalije?
Dario Klimczak: Prosjecna brzina bila je 26,4 km/h,ukupna visinska razlika 3948 metara i potrosene 12713 kalorije.Cijelim je putem koristen Garmin 500 i aplikacija STRAVA.

Bicikl.com: Dali si imao pratnju na putu? Ili si isao sam u poduhvat?
Dario Klimczak: Na svim dosadašnjim voznjama bio sam sa biciklistima, nekad smo imali prateće vozilo, čak i policijsku pratnju. Prvi puta na put sam krenio sam testirajući tako svoje granice uma i snage.Bio je to veliki ispit, jer se tako ne mozes osloniti na nikog osim na sebe samog. Nema međusobnog bodrenja, pomaganja, razgovora. Vozač je prepušten sam sebi i mora dobro odlučiti o svakom sljedećem koraku je odustajanje je ujedno i predaja, a to bi mi izuzetno teško palo i nije bilo ni pomišljanja na to.

_20160226_113701Bicikl.com: Na kojem biciklu si to odvozio i šta si uzeo na put sa sobom?
Dario Klimczak: Cijeli put odvezao sam na cestovnom biciklu Merida RaceLite 905, oprema Ultegra sa modificiranim visokoprofilnim kotacima PRO-LITE Bracciano sa Schwalbe Durano gumama koje toplo preporučam svima koji rade velike kilometraze i zele izdrzljivu, trajnu i pouzdanu gumu. Prilog tome ide činjenica da sam sa dva seta u zadnje dvije godine presao vise od 25000km sa samo jednim bušenjem i to bočnim.

Od stvari koje sam ponio bilo je odlično prednje svjetlo od 1200 lumena koje se pokazalo odličnim, vec na par noćnih vožnji sa autonimijom od 4-20 sati ovisno o intenzitetu svjetlosti. Bila je tu i priručna torbica ispod sjedala sa kišnom kabanicom za noć i rezervnim hlačicama te biciklističkim reflektirajućim trakama. Dva bidona i još jedna torbica na rami za rezervnu gumu i alat, par vezica, flastere, zakrpe i ljepilo te mobitel i jači powerbank.

DSC_0148Bicikl.com: Opiši nam malo taj dan? Kad si krenuo? Pauze? Krize? Zašto baš ta ruta?
Dario Klimczak: Prošle godine vozili smo na Krk preko Bjelovara i Zagreba, ali pokazalo se da je betonska cesta u Dugom Selu smrt za bicikl kao i prolazak kroz Zagreb bespotreban i izuzetno dug, pa sam ove godine odlucio zaobići taj dio puta i krenuti nesto južnije.

Na put sam krenuo 18 sati iako je bilo 38°C, put prema Đakovu, Slavonskom Brodu i vec je 21 sat. Tu prvi put stajem, nadoljevam bidone tekućinom, kupujem banane i opremam se za noć, stavljajuci reflektirajuce trake i mijenjajuci sjenila na naočalama sa crnih u prozirne.

Put me vodi prema Novoj Gradišci,Novskoj i Kutini gdje se ponovno zaustavljam na benzinskoj oko 3 ujutro i okrijepljujem se čokoladicama, kavom i izotonicnim napitcima. Izotonicni napitci vrlo su važni jer tijelo u povecanim naporima gubi tekućinu i sol, a u njima je većina tvari potrebnih za oporavak organizma. Nakon polusatne pauze, krećem prema Sisku i uživam u svitanju i osjecam prvu krizu nespavanja. Srećom ona ne traje dugo i uskoro sam opet na benzinskoj. Kako je jutro bilo dosta vlažno, pokusavam se malo ugrijati i osušiti i pravim pauzu od pola sata skidajući sa sebe noćne dodatke.

image-0-02-01-5b46225d3cfda5f928d0b9330ca796bb53e1bdc959b7e5f3d76956f9f646c03f-VNastavljam do Karlovca gdje se sastajem sa prijateljem sa posla koji s obitelji putuje na more. Kratka kavica i ugodan razgovor i vec sam spreman za nastavak puta. Gorski kotar. Svi sve znamo. Predivan krajolik kojem se često vracam prepun ljepota i istovremeno opasan za nepripremljene. Uvijek me iznova iznenadi, iako ga poznam kao vlastiti džep. Onaj tko nije vičan voznji uzbrdo neka i ne kreće jer prvih 80 km je relativno ravno a nakon toga slijede poduži usponi koji ako je biciklist umoran mogu djelovati deprimirajuce. Lagano se penjem čuvajuci snagu i vec sam u Delnicama.

14 je sati. Sjedam, naručujem pizzu i Coca colu. Nadopunjujem bidone i skupljam snagu za zadnji uspon na Gornje Jelenje. Sat vremena i vec sam na 880,9 metara nadmorske visine. U ovakim slucajevima puno pomaže Garmin koji pokazuje točnu visinsku točku, te ako se biciklist dobro pripremi i zna isplanirati put unaprijed vidi koliko mu je ostalo još do vrha te prema tome moze rasporediti snagu.

DSC_0114-1Vjetar se pojačava, stize najavljena promjena vremena. Spustajuci se prema Krčkom mostu, temperatura se drastično povećava i imam osjećaj kao da silazim negdje u pečnicu. Razlog tome je sto brzo prelazim iz gorske u primorsku klimu a to se na biciklu odlično osjeti. Udari vjetra postaju sve jači i moram prilagoditi brzinu spustanja. Krcki most prolazim oprezno i eto me ne Krku. Još 20tak kilometara vožnje po otoku i eto me na odredištu.

Moram pohvaliti vozače automobila koji su bili izrazito obazrivi, poštujuci punu crtu, razmak kod obilazenja i prilagodbu brzine. Hvala. Stranci ipak imaju veliku kulturu u prometu iako ni domaći vozaci na Kvarneru ne zaostaju puno. Par minuta prije isteka 24 sata, nesto prije 18 sati stizem u Krk na odresiste gdje me dočekuju prijatelji.

Cijelim putem noću, promet je bio rijedak. Uz dobru rasvjetu i označen bicikl, putovanje je bilo ugodno jer temperatura je bila izmedju 20-22°C. Vjetar je nocu pretežno slab i tko nema problem sa spavanjem putovanje noću toplo preporučam.

Na kraju, zahvaljujem se svima koji su me putem društvene mreže bodrili i hrabrili, u kritičnim trenucima vaše riječi puno znače.

Facebook Comments

IMG_6906
Previous post

Najava za 1. MTB Papuk Adventure Race

Garmin Edge 820
Next post

Garmin Edge 820 - prvi pogled

Marko Kostanjevac

Marko Kostanjevac

Glavni urednik Bicikl.com za kojeg piše od 1999. Počeo na cesti završio u šumi. Prvi MTB nagazio još 1987. a najdraži rezultat mu je Olympus DH - gdje je završio kao prvi. Bio je XC i DH Državni prvak 1993. i 1994., kao i član prve MTB HR reprezentacije.